Upravljanje robotom može biti prilično izazovno jer postoji toliko mnogo čimbenika koje treba izgladiti s senzorima, koordinacijom i općom pouzdanošću sustava. Roboti se moraju nositi s različitim situacijama i, u bilo kojem trenutku, mogu doživjeti mehaničke ili električne kvarove. Većina glavnih problema, međutim, uključuje informacije dobivene od senzora, koji ponekad mogu sadržavati bučne ili netočne podatke. Neki od najboljih savjeta za ugradnju u kontrolu robota uključuju filtriranje netočnih podataka senzora, uključujući vremenska ograničenja, i programsku strukturu koja se temelji na kontroli zadataka.
Nepouzdani podaci senzora jedan su od najčešćih problema koji onemogućuju funkcioniranje robota. Na primjer, očitavanje senzora može ostati neotkriveno ili može dati netočan rezultat. Može se pokvariti zbog vanjskih uvjeta. Ako se ovi nepouzdani podaci šalju rutinama visoke razine, tada je robot otežan u svom zadatku. Za borbu protiv takve situacije, bilo bi bolje uključiti posebne rutine tijekom faze programiranja koje provjeravaju podatke i prosljeđuju ih rutinama visoke razine.
Na primjer, senzor blizine mogao bi unositi podatke u rutinu otkrivanja objekata. Ako se senzor zaglavi i nastavi slati na nerazumnu udaljenost za lokaciju objekta, rutina bi to trebala moći shvatiti. Neuključivanje provjere podataka u ovoj fazi rezultira pogrešnim brojem koji se prosljeđuje višim procesima upravljanja robotom. Robot se tada može samo zaustaviti jer ne može shvatiti ima li predmet ispred sebe ili ne. Dakle, uvođenje rutina koje provjeravaju podatke za određene senzore prije nego što se pošalju na tumačenje pomaže u glatkijem funkcioniranju robota u kontroli robota.
Uključivanje time-outa u procese kontrole robota također je korisno jer pomaže robotu da izađe iz beskonačne petlje u slučaju da nešto pođe po zlu. Na primjer, ako bi robot trebao ići naprijed, ali su senzori sudara neispravni, može stalno udarati o zid ispred sebe. Osim ako u program nije uključen neki vremenski uvjetovan izlazni uvjet, mogao bi zauvijek ostati zaglavljen u istom zadatku. Korisno je uključiti maksimalno vremensko ograničenje za zadatak unutar programskih rutina. Ako robot ne uspije izvršiti zadatak unutar navedenog vremena, time-out mu pomaže da izađe iz petlje.
Također je korisno uključiti kontrolu robota usmjerenu na zadatke u programiranje kako bi se razdvojili koraci. Na primjer, zadatak robota može biti odabrati predmet, skrenuti lijevo za 90 stupnjeva i spustiti objekt prema dolje. U tom slučaju, program može cijeli proces tretirati kao jedan zadatak s početnim i konačnim uvjetima, aktivnošću koja se mora izvesti i povratnom vrijednošću. Funkcija specifična za senzor kao što je “object_pick()” mogla bi vratiti vrijednost istinita ili ne ovisno o tome je li robot odabrao objekt. Ovaj pristup pomaže robotu da nesmetano funkcionira i olakšava prepoznavanje problematičnih područja.