Usporedba je govorna figura koja uspoređuje dvije stvari koristeći riječi “kao”, “kao” ili “nego”. Metafora je još jedan književni izraz u kojem pisac stvara odnos između dviju stvari, ali metafora ne koristi riječi “kao”, “kao” ili “nego”. Pisci koriste obje ove književne tehnike kako bi izrazili opipljiviju ideju ili osjećaj. Najbolji savjeti za korištenje usporedbi uključuju izbjegavanje upotrebe klišeja, stvaranje živahne vizualne slike u umu čitatelja i njihovu štedljivu upotrebu.
Uspješna usporedba razjašnjava pisčeve misli ili emocije. Čitatelju pruža novu perspektivu ili način razmišljanja koji prije nije zamišljen. Često su dva predmeta koja se uspoređuju vrlo različita, ali razjašnjavaju pisčeve misli njegovoj ili njezinoj publici.
Stvarajući vizualnu sliku u umnom oku, pisac može jasnije izraziti ideju ili emociju i lakše privući pozornost čitatelja. Pjesnici i pisci fantastike često koriste usporedbe kao ključna sredstva u svom pisanju, ali usporedbe se mogu koristiti za začinjanje bilo kojeg oblika pisanja. Pisac ne mora biti pisac romana ili pjesnik da bi ih koristio. Najbolji način za razumijevanje ove književne tehnike je čitanje raznovrsne literature, posebno poezije i fikcije. Manje je vjerojatno da će se dobri primjeri naći u publicistici, novinskim izvješćima i poslovnom pisanju.
Kako bi uspješno koristili usporedbe, pisci bi trebali izbjegavati usporedbe koje su dugotrajne, uobičajene i korištene u svakodnevnom jeziku. Neki primjeri klišejiziranih izreka su “slijep kao šišmiš”, “zauzet kao pčela” ili “veći od kuće”. S druge strane, usporedba niza kamiona na zakrčenoj autocesti s povorkom užurbanih cirkuskih slonova mogla bi biti karakterističnija usporedba. Kada je u pitanju stvaranje učinkovite usporedbe, što je slika konkretnija, to je usporedba snažnija. Na primjer, “crveni Chevrolet El Camino iz 1978.” je živopisnija slika od same riječi “automobil”.
Moguće je pretjerati u korištenju usporedbi. Toga bi posebno trebali biti svjesni pjesnici jer je lako upasti u zamku upotrebe previše u pjesmi. Stvaranje inovativnih analogija može biti opojno iskustvo za pisca, ali pjesma s previše njih može postati dosadna i zbunjujuća. Pisci proze, što je bilo koji oblik pisanja koji ne koristi ritam i poetsku kompoziciju, nikada ne bi trebali miješati dvije ili više usporedbi u jednoj rečenici iz istog razloga. To će zbuniti čitatelja i zamutiti glavnu ideju rečenice.