Vrlo je moguće da najbolji prinosi ili profiti nisu ograničeni na domaću ekonomiju investitora. Nakon toga, međunarodno upravljanje novcem moglo bi stvoriti prilike za veće prihode i povrate. Međutim, postoje rizici, budući da je uspješnost inozemnih ulaganja uz strane valute osjetljiva na ekonomske i političke uvjete koji postoje u drugim zemljama u bilo kojem trenutku. Unatoč tome, postoje određeni načini za međunarodno upravljanje novcem, a u nekim slučajevima ulagač ne mora ni otvoriti račun u inozemstvu.
Jedan prikladan način za postizanje međunarodnog upravljanja novcem je izlaganje inozemnim tvrtkama na domaćem tržištu dionica. Jedan od načina da se to postigne je ulaganje u financijske vrijednosne papire poznate kao American Depository Receipts (ADR) u SAD-u ili u Global Depository Receipts (GDR), koji su prvenstveno dostupni u cijeloj Europi. Iako dionice ADR-a ili GDR-a predstavljaju poslovanje određenih inozemnih subjekata, tim se vrijednosnim papirima trguje na lokalnim burzama. Ulaganjem u ADR-ove i GDR-ove ulagači mogu dobiti pristup međunarodnim dionicama bez otvaranja inozemnog brokerskog računa. Također, trgovina dionicama depozitnih potvrda i dobit se distribuiraju u lokalnoj valuti u kojoj su ti financijski vrijednosni papiri kotirani.
Međunarodno upravljanje novcem nije ograničeno na ulaganje u pojedinačne dionice. I pojedinačni i institucionalni ulagači mogu steći izloženost međunarodnim tržištima putem tvrtki za upravljanje novcem koje nadziru zajedničke fondove ispunjene stranim vrijednosnim papirima. Ulagači mogu odabrati portfelje koji uključuju dionice ili obveznice, ovisno o vrsti željenog povrata i količini rizika koji se može podnijeti. Fond kojim se trguje na burzi (ETF) je vrsta uzajamnog fonda koji može pružiti izloženost stranim tržištima, ali je obično jeftiniji za ulaganje u odnosu na tradicionalnije investicijske fondove. Međunarodno upravljanje novcem koje uključuje izloženost ETF-ovima ima za cilj isporučiti vrste povrata koji su prosječni i slični nekom drugom tržišnom barometru.
Postoji dodatni rizik kod ulaganja na inozemna tržišta. To je posebno slučaj u tržišnim gospodarstvima u nastajanju, gdje postoji ogroman potencijal za rast, ali i nestabilnost, budući da se političke i gospodarske strukture u tim zemljama nastavljaju oblikovati. Odabirom investicijskih fondova taj se rizik može svesti na minimum, što može pomoći u međunarodnom upravljanju novcem. Profesionalni upravitelji novca često žele postići diverzifikaciju u fondu, bilo po zemljama ili vrsti imovine koja se kupuje. Čak i ako je uspješnost nekih vrijednosnih papira razočaravajuća, postoje druga ulaganja u portfelj koja mogu donijeti povrat koji nadoknađuje sve gubitke.