Plijesan i spore plijesni su sveprisutne u svijetu prirode. Detekcija plijesni u kući ne bi se trebala usredotočiti na utvrđivanje prisutnosti sićušnih tragova spora plijesni jer spore plijesni postoje posvuda. Detekcija plijesni kod kuće trebala bi se usredotočiti na prepoznavanje područja u kojima je plijesan mogla formirati kolonije i početi rasti. Prisutnost takvih aktivnih kolonija može se odrediti izdajničkim mirisima i bojama plijesni; pažljivom potragom za vodom i oštećenjem vode, što omogućuje rast kolonija plijesni; a u određenim okolnostima, korištenjem kompleta za ispitivanje kalupa ili laboratorijske analize.
Najjednostavnija metoda otkrivanja plijesni oslanja se na prepoznatljiv miris plijesni i na promjenu boje koju uzrokuje dok raste. Ako soba miriše vlažno, pljesnivo ili zemljano, vrijedi potražiti znakove plijesni. Plijesni mogu rasti u raznim bojama, uključujući crvenu, bijelu, sivu i crnu. Promjenjene mrlje koje mirišu na plijesan općenito treba smatrati plijesni. Ako plijesan raste u zidovima, tavanu ili ventilacijskom sustavu, miris plijesni možda neće biti lokaliziran na području zaraze plijesni.
Spore plijesni prisutne su u svakom domu, ali aktivno rastuće kolonije plijesni nisu. To je zato što plijesan zahtijeva i organsku opskrbu hranom, kao što su drvo ili papir, i veliku količinu vlage da bi uspjela. U dobro održavanom domu nikada nema dovoljno viška vlage da bi se omogućilo rast plijesni. Stoga je traženje vode i oštećenja od vode dobra metoda detekcije plijesni.
Područja doma koja su sklona vlazi uvijek treba istražiti tijekom otkrivanja plijesni. Kupaonice, osobito kupaonice bez odgovarajuće ventilacije, često sadrže plijesan. Prostori ispod sudopera i perilica posuđa također su skloni rastu plijesni. Područja u kojima krovovi polako propuštaju mogu dovesti do rasta plijesni na tavanima, a to treba istražiti, posebno ako je krov kuće stariji ili u lošem stanju.
Podrumi su posebno skloni zarazi plijesni. Izložene cijevi u podrumima mogu proizvesti kondenzaciju koja može stvoriti plijesan. Zidovi podruma mogu propuštati ili curiti, a to pruža izvrsno tlo za razmnožavanje plijesni. Poplavljenje podruma također može dovesti do zasićenja zidova i tepiha, a svaki podrum koji pokazuje znakove oštećenja od poplave treba pažljivo provjeriti ima li znakova plijesni, jer to dvoje često idu ruku pod ruku.
Kompleti i laboratoriji nude testove za utvrđivanje sadrži li uzorak plijesan ili ne. Ove metode otkrivanja plijesni su točne, ali nisu uvijek korisne. Budući da su spore plijesni prisutne u svakom domu, ovi testovi mogu dati pozitivne rezultate čak i ako nema pravog problema s plijesni.