Izjava o tezi glavni je argument svakog esejskog rada. Obično je to jedna rečenica, a nalazi se negdje u prvom odlomku rada; najčešća mjesta za stavljanje teze su na početak ili kraj prvog odlomka kako bi se osiguralo da čitatelj odmah zna što će pisac pokušati pokazati ili dokazati esejem. Da bi napisao snažnu tezu, pisac će morati odlučiti gdje se nalazi po pitanju problema prije nego što uopće stavi olovku na papir.
Često pomaže da prvo napišete izjavu o tezi, prije nego što uđete u ostatak rada. Pisac bi trebao odlučiti kako se osjeća u vezi s određenim pitanjem ili temom, a zatim zapisati nekoliko ključnih točaka o tim osjećajima. Cilj je sažeti te misli i osjećaje u jednu rečenicu kako bi čitatelj mogao jasno razumjeti ono što pisac namjerava dokazati ili ocrtati u eseju. Pisac treba zadobiti povjerenje čitatelja i potvrditi svoj autoritet u vezi s predmetom, stoga izjave poput “Mislim” ili “Vjerujem” treba izbjegavati u korist ili čvršće izjave. Dobar osnovni format za pisanje izjave o tezi bio bi:
(Tema) postoji na ovaj način zbog (razloga).
“Zato što” dio izjave o tezi je važan jer odmah podupire tvrdnju pisca kako bi pokazao da je pisac jasno razmislio o argumentu. Argument se tada može razjasniti u sljedećim odlomcima, poznatim kao prateći odlomci jer podupiru tezu. Teza treba biti jasna, kratka i utemeljena na činjenicama kad god je to moguće. Treba dati konkretne primjere na temelju istraživanja koje je pisac napravio.
Ako je, na primjer, tematsko pitanje: “Koji je obrok za tebe bolji: doručak ili ručak?”, onda bi pisac mogao napisati izjavu o tezi u sljedećim redovima:
Dobra teza: “Doručak je bolji obrok jer obnavlja tijelo nakon duge noći sna i priprema ga za rane stresove u danu.”
Slaba teza: “Mislim da je doručak bolji od ručka.”
Drugi primjer ne daje nikakve konkretne razloge zašto je doručak bolji od ručka; to je jednostavno izjava mišljenja koja čitatelju ne daju naznake o tome kako pisac namjerava dokazati ovu tvrdnju. Uključivanje jednog primjera dokaza u izjavu o tezi uvelike doprinosi uspostavljanju pisca kao autoriteta. Druga izjava također uključuje “Mislim”, što ne izražava povjerenje ili čvrstu odluku.