Pojam “tok svijesti” može se odnositi ili na određeni narativni oblik ili na specifičnu metodu pisanja. Narativni oblik nastoji oponašati sintaktički rad pripovjedačeve svjesne misli, dok metoda pisanja uključuje pisanje što god vam padne na pamet umjesto pokušaja naglašenog pisanja o određenoj temi ili u određenom obliku. Pisanje toka svijesti kao narativnog oblika uključuje pažljivo razmatranje ne samo onoga, već i načina na koji pripovjedač misli i pokušaj da se riječima približi oblik i sadržaj. S druge strane, pisanje u metodi toka svijesti zahtijeva od čovjeka da se duboko opusti i piše sve što vam padne na pamet bez usredotočivanja na formu ili kontinuitet.
Struja svijesti kao narativna forma popularna je jer čitatelju daje dubok uvid u pripovjedačevu interpretaciju događaja na sirov i nebrušen način. Pisanje toka svijesti ove forme zahtijeva od autora duboko razumijevanje pripovjedača kako bi točno prikazao način na koji njegova svijest razumije i tumači događaje. Općenito, ovaj stil uključuje vrlo labavu primjenu sintaktičkih pravila, što odražava činjenicu da se djelovanjem svijesti ne upravlja takvim pravilima. Jedan od najboljih načina da se poboljša u pisanju toka svijesti je čitanje drugih djela napisanih u tom stilu, kao što je Ulysses Jamesa Joycea ili neki dijelovi Duge gravitacije Thomasa Pynchona. Također, ispitivanje napredovanja vlastite svjesne misli može pružiti veliku pomoć za učinkovito pisanje narativnog toka svijesti.
Pisanje toka svijesti kao metode zahtijeva da se minimizira količina smjera koji daje svojim mislima. U nekim slučajevima to znači pisati sve što vam padne na pamet u bilo kojem obliku što vam padne na pamet. Drugi odlučuju odabrati temu i slijediti neusmjerene misli koje proizlaze iz razmišljanja o toj temi. Za učinkovito pisanje u ovom obliku često je potrebno izbjegavati pridržavanje strogih sintaktičkih pravila. Pisanje papirom i olovkom često je korisno jer uklanja ograničenja oblika koja nameću programi za obradu teksta.
Mnogi autori koriste metodu pisanja toka svijesti kako bi im pomogli u pisanju struje svijesti i kao književne forme. Izazov sebe da predstavi vlastitu svjesnu misao riječima može dati sjajan uvid u to kako netko predstavlja sintaktički oblik svijesti. U tom slučaju se mogu koristiti elementi strukture vlastitih misli kada ispisuje tok svijesti koji predstavlja misli pripovjedača fikcionalnog djela.