Engleska pismenost je sposobnost dovoljnog čitanja, pisanja i razumijevanja engleskog jezika. Poučavanje engleske pismenosti može biti izazov, stoga je prvi korak u izradi plana za satove pismenosti procijeniti vrste učenika koji se podučavaju. Metode podučavanja govornika engleskog koji nije maternji, na primjer, mogu se razlikovati od lekcija dizajniranih za učenika koji govori engleski na razini odraslih. Ako razred ima mješovite razine sposobnosti – što je vrlo vjerojatno – učitelj će morati prilagoditi lekcije za različite razine sposobnosti.
Prethodno ocjenjivanje su kratki testovi koji će ispitati učenikove vještine engleske pismenosti. Ovi testovi mogu biti ocjenjivani, ali i ne moraju biti ocjenjivani, ali će ih učitelj sigurno pažljivo ispitati kako bi se procijenio učenikovo postojeće znanje engleskog jezika. Ovo je vrijedan alat za učitelja jer će pomoći učitelju da prilično brzo prepozna prednosti i nedostatke određenog učenika. Prethodno ocjenjivanje može uključivati pisani dio, dio s razumijevanjem čitanja, pa čak i dio vokabulara koji će se baviti nekim od primarnih pitanja engleske pismenosti. Učitelj može upotrijebiti ove informacije kako bi prilagodio nastavne planove razredu ili smislio strategije za prilagodbu nastavnih planova za različite učenike.
Razvoj vokabulara bitan je dio razvoja engleske pismenosti i trebao bi se odvijati u skladu sa svim ostalim elementima nastave. Vjerojatnije je da će učenik postati vješti u govoru, pisanju i čitanju engleskog kako njegov ili njezin vokabular raste; možda će biti potrebno početi s jednostavnijim riječima i odatle napredovati. Također će pomoći da se riječi iz vokabulara povežu s trenutnim lekcijama. Učitelj može odabrati riječi iz zadatka za čitanje ili iz lekcije održane u razredu kako bi učenici mogli koristiti riječi u svakodnevnim situacijama.
Čitanje i tiho i naglas bit će vrlo važno za učenike engleskog jezika. Čitanje naglas pomoći će učeniku jasnije čuti riječi i razumjeti kada je pogriješio u čitanju. Mnogi učenici su slušni učenici, što znači da uče učinkovitije kada slušaju lekcije umjesto da ih čitaju. Takvo vrijeme za čitanje naglas pomoći će slušnim učenicima da razumiju strukturu rečenice i gramatiku. Čitanje u tišini potaknut će učenike da sintetiziraju materijale koje čitaju i pomoći im da nauče prisjetiti se tih informacija kasnije tijekom ocjenjivanja ili rasprava.