Dostupno je mnogo savjeta za pravopis s disleksijom. Mnogi ljudi s disleksijom usredotočuju se na učenje pravila koja vode pravopis, a ne na učenje određenih riječi. Drugi koriste višeosjetilni pristup tako da je pravopis vizualni, slušni i taktilni, a ne samo vizualni.
Disleksija je široka poteškoća u učenju, poznata prvenstveno po tome što otežava čitanje i pisanje. Često osoba s disleksijom smatra da je teško prepoznati ili prisjetiti se izgleda i zvuka slova i riječi. Da bi postao bolji pravopis, mora se upoznati sa svakim slovom i pravilima za njihovo kombiniranje kako bi se dobio određeni zvuk. Ukratko, osoba s disleksijom mora biti vješta s pravilima zvuka.
Učitelji djece s disleksijom često pokušavaju olakšati učenje podučavanjem pravopisa na temelju strukture. Uobičajena tehnika je fokusiranje svakog tjedna na određeno pravopisno pravilo ili vrstu, kao što je “i prije e” ili riječi sa završetkom “-tion”. Učenik zatim može dodavati određene vrste riječi iz tjedna u tjedan, neprestano pregledavajući.
Ovo učenje temeljeno na strukturi također pomaže u još jednom važnom aspektu pravopisa, lekturi. Nakon što napiše riječ, rečenicu ili odlomak, osoba se može osposobiti da pažljivo izgovori svaku riječ, provjeravajući ispravan pravopis. Lektura je bitna vještina svakog pisca, ali može biti posebno ključna za one koji pišu s disleksijom.
Druga tehnika, multisenzorno učenje, uključuje korištenje nekoliko osjetila za prepoznavanje slova. Obraćanje pažnje na osjećaj, gledanje i slušanje slova može pomoći učenicima s disleksijom da upamte njegov oblik, izgled i zvuk. Mnogi učenici bolje uče osjećajući podignuta slova ili izrezana slova. Slično, precrtavanje ili pisanje slova i riječi u zraku može pomoći učenicima da ih se bolje prisjete.
Budući da je učenje pravopisa s disleksijom dugotrajan proces, učeniku može biti posebno važno da mu ne bude dosadno ili preopterećen predmetom. Kratka razdoblja učenja lakše je apsorbirati i zapamtiti nego duge, zamorne sesije. Osim toga, mnogi ljudi smatraju da promjena boja, pribora za pisanje, pa čak i vrste papira mogu zadržati njihov um uključenim i olakšati pamćenje pravopisa.
Razni drugi savjeti za pravopis s disleksijom uključuju korištenje kartica i ponavljanje. Pravopisni izgovor, u kojem čitatelj fonetski izgovara riječ, može biti od pomoći, osobito za riječi koje ne slijede jednostavno pravilo. Neki ljudi s disleksijom smatraju da korištenje određenih boja papira, tinte ili slojeva olakšava njihovim očima da se usredotoče na riječi, smanjujući sklonost da vide pomična slova.