Postoje mnogi aspekti koji su uključeni u prodaju videoigara, a znati što izdavači ili proizvođači očekuju može biti teško, ali također može pomoći da se igra na kraju proda. Jedan od zadataka koji se najviše zanemaruje – onaj koji bi se trebao smatrati obveznim – pri započinjanju procesa prodaje videoigara je osigurati da su svi pravni aspekti za igru na mjestu, uključujući izjave o odgovornosti, sve zaštitne znakove ili autorska prava i sve poslovne strukture koje treba implementirati. Druga faza prodaje videoigara je odabir marketinškog i prodajnog modela, koji može biti bilo što, od predstavljanja igre na sajmu do izravne digitalne prodaje putem interneta. Konačno, posljednja faza prodaje videoigara u nekim slučajevima je dugoročno održavanje igre i usluga korisnicima — područja koja mogu pomoći u određivanju uspjeha kasnijih igara.
Prvi korak pri prodaji videoigara je podnošenje svih potrebnih pravnih i poreznih dokumenata. Dok bi se jedan programer mogao snaći kao samostalni vlasnik, grupe programera i umjetnika bi se mogle udružiti kao partnerstvo ili društvo s ograničenom odgovornošću (LLC) kako bi osigurali da svi članovi koji rade na igri imaju neku pravnu zaštitu. Ostale prijave koje bi mogle biti potrebne uključuju zaštitne znakove za naziv tvrtke, ako se želi, i patente ako postoje posebno inovativni ili napredni segmenti koda koji obavljaju nove zadatke koji se ne vide u drugim igrama. Međutim, ovisno o tome kako se igra na kraju proda, vlasništvo nad nekim od ovih predmeta moglo bi biti preneseno na tvrtku koja je kupila.
Određivanje poslovnog modela za prodaju igre može napraviti veliku razliku. Jedan savjet o prodaji videoigara je da se unaprijed pripremite za različite marketinške i prodajne situacije. To znači imati punu verziju igre dostupnu za distribuciju na kompakt disku (CD) ili sigurnom mrežnom poslužitelju, imati razne demonstracijske verzije i eventualno imati videozapise igranja igre ili reklamne najave. Održavanje raznih medija vezanih uz igre za distribuciju dostupnih i pri ruci može dovesti do veće šanse za pronalaženje kupca koji će preuzeti naslov i distribuirati ga.
Još jedan savjet pri prodaji videoigara je da ne podcjenjujete moć izravnog marketinga i prodaje. To može biti putem postojeće web-lokacije za digitalno preuzimanje koja rado dodaje novu igru svom dostupnom inventaru ili pronalaženjem trgovine igara u kojoj će postaviti oglasni prikaz. Neovisna prodajna stranica koju vodi razvojna tvrtka također može raditi, ako je dobro reklamirana. Ako je dopušteno, može se istodobno provoditi više modela prodaje, iako veće tvrtke obično zahtijevaju ekskluzivna prava na kupljene igre.
Ako je krajnji cilj prodati videoigru većoj kući za razvoj igara ili distributeru, onda je važno shvatiti da to može biti prilično teško za one koji još nisu u industriji. Veliki programeri i distributeri često dolaze na sajmove i druge prodajne prostore specifične za igre u potrazi za sljedećom igrom koja obećava, i ne odgovaraju uvijek – ili čak ne prihvaćaju – neovisne podneske. Privlačenje njihove pozornosti moglo bi zahtijevati štand na sajmu ili blistav oglas u trgovačkoj publikaciji.
Konačno, najbolji savjet za ambicioznog programera igara ili tvrtku za razvoj igara je zapamtiti da posao ne završava nakon što kupac ili veća tvrtka kupi igru; učinkovito praćenje nakon prodaje ono je što odvaja profesionalne tvrtke od tvrtki koje se bave prodajom. To znači slušati i odgovarati na upite i probleme kupaca. To bi moglo uključivati izradu popisa često postavljanih pitanja (FAQ), osobno odgovaranje na e-poruke igrača i, u nekim slučajevima, objavljivanje ažuriranja i zakrpa kako bi se popravili prethodno zanemareni bugovi u igri. Neke razvojne tvrtke zapravo će uključiti ove posebne uvjete za podršku u sve ugovore koji budu potpisani. Uspješne tvrtke shvaćaju da iako se prodaja igre kupcu može činiti posljednjim korakom za programere, to je samo prvi korak za igrača, a dobro iskustvo korisničke podrške dovest će do ponovnog poslovanja u budućnosti.
Posljednji savjet može se činiti jednostavnim, ali ga novi programeri ne razumiju uvijek. Prije nego što prodate videoigre ili ih čak pokažete potencijalnim kupcima, igra mora biti potpuno gotova. To je od vitalnog značaja, posebno za nove tvrtke koje proizvode igru po prvi put. Velike tvrtke za igre najvjerojatnije neće financirati razvoj igre od relativno anonimne startup tvrtke, a još je manje vjerojatno da će tvrtka kupiti samo ideju ili koncept; kupci će htjeti vidjeti uglačan i gotov proizvod.