Dostupno je puno informacija o tome kako jednostavno izraditi autonomnog robota. Nadobudni hobisti mogu izraditi robote koji imaju vlastiti um u samo nekoliko sati. Početnicima zapravo nije potrebno opsežno znanje o elektronici. Programiranje robota prilično je jednostavno kada osoba razumije nekoliko osnovnih stvari. Neki od najboljih savjeta koje treba imati na umu kod programiranja robota je ulaganje vremena u učenje programskog jezika, programiranje u malim koracima i korištenje senzora. Organiziranje koda, korištenje zaslona pomoći i spremanje programa često su neke od drugih stvari koje programer može učiniti kako bi programirao na učinkovitiji način.
Prva stvar koju robot programer treba učiniti je donijeti odluku o pravoj vrsti softvera za model robota. Postoji mnogo različitih vrsta softvera koje programer može koristiti. Programer treba odrediti vrstu programa koji se može izvršiti na operativnom sustavu u robotu. Početniku će biti puno lakše započeti programiranje ako je jezik jednostavan ili sličan tradicionalnim programskim jezicima. Neki jezici mogu biti teški za savladavanje, stoga je najbolje odabrati jezik koji je prilično jednostavan za učenje.
Neorganizirani kod otežava stvari ako mu se programer vrati nakon pauze. Dobra je praksa držati kod urednim i upućivati ga kad god je potrebno u dnevnik. To pomaže programeru da zapamti čemu služe određeni dijelovi koda, osobito ako mu se treba vratiti nakon nekoliko mjeseci ili godina. Organiziranje koda jedna je od najboljih praksi za korištenje u programiranju robota jer olakšava drugim programerima da preuzmu programiranje, ako je potrebno, bez ikakve zabune.
Razbijanje zadatka programiranja na male dijelove također je dobar oblik. Mnogi programeri pokušavaju preuzeti previše toga odjednom u programiranju robota i često završe preopterećeni ili zbunjeni o tome što se događa. Podjela programiranja na male korake ne samo da olakšava promjenu aspekata programa, već pomaže i u fazi rješavanja problema. Na primjer, robot će se možda morati pomaknuti naprijed deset koraka, identificirati stol, podići predmet na njemu i vratiti se u početni položaj. Ako programer počne rješavati sve te zadatke odjednom, program bi mogao biti vrlo kaotičan.
Umjesto toga, zadatak programiranja mogao bi se podijeliti u četiri koraka. Prvi programski zadatak bio bi napisati kod za pomicanje deset koraka naprijed. Ovo treba prvo završiti i više puta testirati prije nego što se pređe na sljedeću fazu. Sljedeći zadatak bi bio opremiti robota sposobnošću identificiranja stola i tako dalje. Programiranje i testiranje svakog koraka prije početka kodiranja sljedećeg pomaže programeru da programira brže i učinkovitije na duge staze.
Također je važno u programiranju robota provesti neko vrijeme u svladavanju programskog jezika i koristiti zaslon pomoći ako je potrebno. Često je spremanje programa također od vitalnog značaja, inače bi programer lako mogao izgubiti sate rada u nekoliko minuta. Korištenje senzora u robotu također pomaže jer robot radi bolje. Roboti bez senzora moraju se oslanjati na mjerenje vremena, a nisko trajanje baterije može umanjiti njegovu učinkovitost. Najbolje je koristiti široku lepezu senzora dostupnih u programiranju robota kako biste mogli postići dosljedne performanse od robota.