Učinkovite strategije za razbijanje ovisnosti o šećeru uključuju prestanak konzumacije šećera u hladnoj puretini, izbjegavanje nadomjestaka za šećer i pronalaženje druge hrane bez šećera u kojoj možete uživati. Proces apstinencije od šećera obično zahtijeva planiranje i promišljanje, uključujući spremnost da se većina procesirane hrane eliminira iz prehrane. U nekim slučajevima, pojedinci mogu trebati stručnu pomoć u razbijanju ove ovisnosti i možda će željeti surađivati s licenciranim savjetnikom ili terapeutom tijekom procesa. Za ovisnika o šećeru može biti od pomoći i potražiti pomoć od dijetetičara koji mu može pomoći u odabiru ukusne hrane koja ne doprinosi vrstama zdravstvenih problema uzrokovanih prekomjernom konzumacijom šećera.
Za mnoge ljude, prekid bilo koje vrste ovisnosti zahtijeva potpunu apstinenciju od tvari o kojoj ovise. Nažalost, mnoge namirnice, kako prirodne tako i prerađene, sadrže malo šećera, što može otežati, ako ne i nemoguće, potpunu apstinenciju od šećera. Pojedinci koji namjeravaju prekinuti ovu ovisnost trebali bi odvojiti vrijeme za čitanje nutritivnih naljepnica na svoj prerađenoj hrani u svom domu i na policama trgovina kako bi se mogli upoznati s razinama šećera u mnogim namirnicama koje jedu svaki dan. Također bi trebali naučiti o sadržaju šećera u neprerađenoj hrani, što mogu učiniti tražeći ove informacije na internetu ili u nutricionističkim referentnim knjigama. Nakon što identificiraju hranu koja sadrži značajne količine šećera, te osobe mogu izbjeći konzumaciju te hrane i ukloniti je iz svog doma ako je već imaju u smočnici.
Iako će neki ljudi koristiti zamjene za šećer kao način izbjegavanja šećera, neki stručnjaci za razbijanje ovisnosti o šećeru vjeruju da to može biti kontraproduktivna praksa. Konzumacijom nadomjestaka za šećer, ovisnica ne poduzima korake ka ponovnom prilagođavanju nepca prema manje slatkoj hrani. U nekim slučajevima, pojedinci zapravo mogu jesti više hrane bez šećera jer osjećaju da se drže svog režima bez šećera. Ako je hrana inače bogata kalorijama ili ugljikohidratima, neki od ciljeva razbijanja ovisnosti o šećeru, kao što je smanjenje tjelesne težine, mogu biti ugroženi.
U slučajevima kada pojedinac ima značajne zdravstvene probleme, razbijanje ovisnosti o šećeru možda neće biti moguće bez vanjske pomoći. Savjetovanje s nutricionistom ili dijetetičarom o načinima smanjenja šećera i razvijanju novih prehrambenih navika može biti od pomoći mnogim ljudima. Neki ljudi također mogu imati koristi od savjetovanja ili psihoterapije ili sudjelovanja u grupi podrške.