Koji su najbolji savjeti za retoričko čitanje?

Najbolji savjeti za retoričko čitanje uključuju stvaranje vrhunske analize pisanog djela, fokusiranje na cjelokupni kontekst i percipiranje izvorne namjere teksta. Čitatelji mogu razviti više vještina za retoričko čitanje otkrivanjem nekih uobičajenih retoričkih sredstava koje pisci koriste i identificiranjem ključnog prijelaznog rječnika unutar teksta. U mnogim slučajevima, razvijanje više intuicije o društvenoj ulozi pisanja također može pomoći pojedincu da postane bolji u retoričkom čitanju.

U retoričkim metodama čitanja čitatelj traži tehnike ili metode koje se koristi od pisca, a koje se često nazivaju retoričkim strategijama. Kako bi svoje ideje predstavili u tekstu, pisci koriste različite obrasce i strukture, kao i ključni rječnik. Čitatelji koji razviju bolje i detaljnije znanje o tome mogu razviti svoje vještine retoričkog čitanja.

Stručnjaci često preporučuju korištenje fizičkih metoda za pristup tekstu iz detaljnije ili naprednije perspektive. To uključuje isticanje ključnih riječi ili izraza u tekstu, ili čak označavanje dvaju ili više fraza radi korelacije ili “povezivanja”. Čitatelj također može podcrtati ili istaknuti “teze” ili “teme” rečenice koje pružaju sidro za ostatak teksta. Sve to može pomoći čitatelju da dobije bolju predodžbu o širim idejama i finijim retoričkim točkama koje su ugrađene u tekst.

Dok retorički čitatelj ima na umu namijenjenu publiku za tekst, vrstu diskursa koji se koristi i posebne načine na koje pisac razvija ideje, on ili ona također može tražiti specifične “orijentire” unutar teksta koji daju tragove za promjene značenja. To se ponekad naziva “mapiranje” teksta. Pomaže čitatelju da razlikuje različite dijelove teksta. Čitatelj traži međuigru ideja koje će mu pomoći da shvati što pisac govori.

Druga strategija koju čitatelj može koristiti je analiza naboja riječi. Postoje mnoge složene fraze koje pisci koriste, a mogu imati pozitivno, negativno ili neutralno značenje ili “naboj” koji daje kontrast između dviju rečenica ili drugih fraza. Procjenom koje riječi i fraze imaju poseban naboj riječi, čitatelj bi mogao poboljšati svoje mapiranje teksta i svoje retoričke strategije čitanja.