Najbolji savjeti za sviranje trombona su održavanje dobrog držanja, izgovaranje “toe” za razliku od “tee” kada svirate note, disanje dijafragmom i korištenje artikulacije “vrhom jezika”. Većina savjeta koji se odnose na sviranje trombona usredotočuju se na pravilnu artikulaciju nota i maksimiziranje protoka zraka. Artikulacija ima dubok utjecaj na to kako note zvuče i koliko su dobro razdvojene. Pravilno disanje omogućuje sviračima da proizvedu ujednačene, čiste note koje nisu tanke ili nestalne. Čak i veće udisaje može drastično poboljšati ton koji svirači postižu na trombonu.
Dobro držanje je iznimno važno kod sviranja trombona. Glavni razlog za to je postizanje maksimalnog protoka zraka kroz instrument. Igrači trebaju držati leđa uspravno i gledati ravno ispred sebe kada koriste instrument, čak i ako sjede. Naginjanje naprijed sužava protok zraka kroz grlo. Svim igračima se savjetuje da prinesu usnik trombona ustima, a ne obrnuto.
Disanje kroz dijafragmu omogućuje igračima da udahnu više zraka prilikom sviranja trombona. To pomaže ujednačenoj proizvodnji tonova i povećava sposobnost sviranja dužih fraza. Učenici bi trebali uvježbati disanje tako da prvo prošire trbuh, a zatim slijede pluća. Širenje želuca potiče dijafragmu na spuštanje, a pluća na upijanje zraka. Učitelji mogu natjerati učenike da drže ruke preko trbuha kako bi osigurali da se pri disanju prošire ispred prsa.
Svirači slogova kažu da kada izvođenje nota na trombonu također ima dramatičan učinak na ton instrumenta. Igrači koji artikuliraju “tee” zvuk prilikom sviranja trombona vjerojatno će proizvesti više nazalnih i visokih tonova. To je zato što je položaj jezika previsok pri artikulaciji ovog sloga. Nastavnici bi trebali zamoliti učenike na trombonu da kažu “toe” kada sviraju notu, kako bi potaknuli niži položaj jezika.
Artikulacija vrha jezika još je jedan važan savjet za sviranje trombona. Igrači odvajaju note na trombonu svojim jezicima, u tehnici koja se naziva “tonguing”. Kretanje jezika tijekom zvuka “t” učinkovito razdvaja note; to treba vježbati tijekom vježbi na ljestvici. Izgovaranje “dah” i “lah” prilikom mijenjanja nota proizvodi legato efekt, odnosno glatki prijelaz između različitih nota. Igrači bi trebali biti udobni u izvođenju obje tehnike govora.