Ultramaratonski trening je neophodan za ljude koji žele trčati utrke na duge staze, koje se nazivaju ultramaratoni. Uobičajeno, ultramaraton se može smatrati trčanjem na bilo kojoj udaljenosti dužoj od maratona ili duljem od 26.2 km. Dobro uravnotežena prehrana i solidan plan treninga bitni su za ultramaratonski trening. Osim toga, održavanje usklađenosti s tijelom i trening s odgovarajućom opremom također su važni dijelovi ultramaratonskog treninga.
Bez dobre prehrane, većina trkača neće moći završiti duge staze povezane s ultramaratonima. Prehrana trkača trebala bi se sastojati od raznih cjelovitih žitarica, kao što su smeđa riža, kvinoja i bulgur. Trkači bi također trebali jesti puno voća i povrća. Mnogi trkači na duge staze pokušavaju sastaviti 60 posto svoje prehrane od ugljikohidrata, 20 posto masti i 20 posto proteina. Također mogu pokušati ograničiti unos soli, šećera i alkohola.
Općenito, dobar plan ultramaratonskog treninga ključan je za završetak utrke na duge staze. Ovi planovi treninga mogu se pronaći na web stranicama utrka, trkačkim klubovima, časopisima, knjigama i internetskim izvorima. Obično će osoba koja trenira za ultramaraton trčati jedno dugo trčanje, duže od četiri sata, svaki tjedan, kao i nekoliko kraćih trčanja. Kako trening bude napredovao, daljina dugog i kraćeg trčanja će se povećavati.
Ostali savjeti za ultramaratonski trening uključuju trčanje po brdima i trčanje s prijateljem. Brda su korisna za povećanje snage trkača, dok prijatelj može dati moralnu podršku ili ohrabrenje tijekom dugih trčanja. Povremeno, trkačica će možda trebati analizirati svoj hod, kako bi se uvjerila da ne miga nogama dok trči. Usavršavanjem hoda može se izbjeći ozljeda.
Slušanje vlastitog tijela jedan je od najboljih savjeta za ultramaratonski trening. Ako neki dio tijela počne boljeti, najbolje je pokušati shvatiti zašto boli i ispraviti problem. Ponekad se bolest može ispraviti promjenom brzine. U drugim slučajevima može biti potreban fizioterapeut ili liječnik da otkloni bol.
Ultramaratonci također moraju obratiti pozornost na znakove visinske bolesti, poput glavobolje, umora, mučnine i smanjenog apetita, osobito u trčanju na velikim visinama. Polaganim navikavanjem na visinu i zadržavanjem hidratacije može se izbjeći visinska bolest. Ako se trkač suoči s visinskom bolešću, može zahtijevati odmor ili liječničku intervenciju.
Mnogo puta se bolesti povezane s ultramaratonskim treningom mogu izbjeći korištenjem odgovarajuće opreme. U većini slučajeva, ultramaratonci trebaju svjetiljke, hidratantne pakete i hranu. Možda će im također trebati promijeniti odjeću, dodatnu obuću i lubrikant kako bi spriječili trljanje. Analizirajući rutu, neki će trkači moći odrediti koja je oprema najbitnija za njihov trening. Na primjer, ruta koja se penje u planine može zahtijevati da trkač ponese jaknu i tajice.