Lakoća postupka utvrđivanja očinstva ovisi o tome hoće li otac to dobrovoljno priznati, pa su najbolji savjeti za to da se otac pristane na utvrđivanje očinstva putem izjave pod prisegom u trenutku rođenja djeteta. Ako otac nije kooperativan, tada će za utvrđivanje očinstva biti potrebno proći kroz sud i podvrgnuti navodnog oca testu očinstva. Važno je da netko pokuša utvrditi očinstvo što je prije moguće, pogotovo ako majka traži povrat uzdržavanja za dijete, jer je u diskreciji suca hoće li dosuditi povrat uzdržavanja ili ne, a sudac je vjerojatno da će to nekome odrediti. koji je odugovlačio s procesom utvrđivanja očinstva
Ako je otac voljan dobrovoljno priznati očinstvo, sve što treba učiniti je potpisati izjavu očinstva. To se ponekad naziva priznanjem očinstva. Ako nije nazočan porodu, tada može sastaviti izjavu kojom se priznaje očinstvo djeteta u bilo kojem trenutku prije nego što dijete postane punoljetno.
Ako otac neće dobrovoljno priznati očinstvo ili se ne može pronaći, majka bi se trebala obratiti lokalnom uredu za ovrhu uzdržavanja djeteta. Tamo će agent prvo razgovarati o procesu s majkom i sastaviti izjavu koja ukazuje na identitet navodnog oca. Organizacija će zatim pokušati locirati oca putem vladinih agencija. Nakon što se dođe do navodnog oca, od njega će se tražiti da dobrovoljno prizna očinstvo putem izjave o očinstvu.
Ako se navodni otac u tom trenutku opire utvrđivanju očinstva, tada bi majka trebala tražiti sudski nalog kojim bi ga prisilio da se podvrgne testu očinstva što je prije moguće, a najkasnije kada dijete postane punoljetno. On bi mogao odbiti test, ali tada riskira da bi sud na temelju drugih dokaza odlučio da je on otac po zadanom, jer ovaj proces gotovo pretpostavlja očinstvo ako navodni otac odbije. Ako se otac podvrgne testu očinstva, tada će imati određeno vrijeme, kao što je 60 dana, da ospori rezultate ako se vrate s naznakom da je on otac. Nakon tog vremenskog razdoblja, on će se po zakonu smatrati ocem.