Kada temperatura padne i snijeg počne padati, trčanje na otvorenom može se činiti opasnom perspektivom. Zimski vremenski uvjeti mogu neobrazovanog trkača dovesti u opasnost od hipotermije, ozeblina, respiratornih bolova i padova. Međutim, uz samo nekoliko mjera opreza, trkač može izbjeći veliki dio opasnosti od zimskog trčanja. Neke od najkorisnijih mjera sigurnosti zimskog trčanja su strateško odijevanje, reguliranje disanja i svjesnost o opasnostima od pada na cestama.
Dva najveća rizika zimskog trčanja su hipotermija, odnosno jako niska tjelesna temperatura, i ozebline, odnosno smrzavanje kože. U ekstremnim slučajevima, ova stanja mogu dovesti do amputacije jednog ili više ekstremiteta, pa čak i smrti. Strateško odijevanje jedna je od najboljih mjera zaštite od ovih opasnosti.
Vlaga na koži, bilo od znoja ili snijega koji pada, može uzrokovati pad tjelesne temperature na opasne razine. Dakle, dobra zimska odjeća za trčanje trebala bi uključivati pažljivo odabrane slojeve koji drže elemente van, a odvlače znoj s kože. To može uključivati vodootpornu jaknu koja se nosi preko atletske majice dugih rukava posebno dizajniranu da odvodi znoj. Kako tjelesna temperatura trkača raste, on će možda htjeti privremeno skinuti jaknu kako bi smanjio znojenje.
Održavanje pokrivenosti kože jedna je od najboljih obrana od ozeblina. Kape, rukavice i tople čarape – idealno sa sposobnošću odvajanja znoja – stoga su neophodni za zimsko trčanje. U najhladnijim danima trkač treba paziti da pokrije cijelo lice nošenjem skijaške maske i šala ili lijevka za vrat.
Respiratorna nelagoda je još jedan rizik od zimskog trčanja. Javlja se kada ekstremno hladan zrak isušuje dišne puteve, čineći disanje bolnim. Budući da ovo stanje ima tendenciju pogoršanja kako disanje postaje brže, zimski trkači bi trebali razmotriti izbjegavanje teškog disanja mijenjajući kratke, brze trke dugim, sporim.
Mokri ili zaleđeni kolnici ili staze još su jedna uobičajena opasnost zimskog trčanja. Padovi na tim skliskim površinama mogu dovesti do bolova, modrica, uganuća ili čak slomljenih kostiju. Nažalost, trkač slabo kontrolira stanje na cestama i stazama u svom području. On, međutim, može kontrolirati svoju rutu trčanja planirajući unaprijed. Budući da većina američkih gradova pruža općinsko čišćenje snijega i soljenje tijekom zimskih mjeseci, trkači će možda smatrati da je najsigurnije odabrati lokalne ulice umjesto ruralnih ili privatnih staza, o kojima se zimi možda neće brinuti.