Malo je vjerojatno da bi bilo koji muškarac ili žena na ovoj planeti želio oćelaviti. Ljudima se jako sviđaju njihovi raspušteni pramenovi, a gubitak kose mnogo puta simbolizira kraj mladosti i početak starosti. To nije sasvim točno, jer muškarac može početi gubiti kosu već u dobi od 20 godina. Ipak, ćelavljenje može biti traumatično iskustvo. Srećom, postoje barem dva tretmana protiv ćelavosti koji obično zaustavljaju gubitak kose, a mnogo puta dovode do ponovnog rasta.
U 1980-ima, znanstvenici su otkrili da prirodni hormon u tijelu, poznat kao dihidrotestosteron (DHT) igra ulogu u gubitku kose. Na sreću, Upjohn Corporation je u to vrijeme radila na lijeku za krvni tlak poznatom kao minoksidil. Primijećeno je da je minoksidil imao neželjenu nuspojavu blokiranja DHT-a i zaustavljanja ćelavosti, te je lijek ubrzo stavljen na tržište pod imenom Rogaine u Americi i Kanadi, te Regaine u Europi i Aziji. To je topikalna otopina koja se prodaje u jačini od pet posto minoksidila za muškarce i dva posto minoksidila za žene. Ovi proizvodi su također bili prvi tretmani za ćelavost ikad odobren od strane US Food and Drug Administration (FDA).
Jedini drugi tretmani protiv ćelavosti koje je odobrila FDA potječu od lijeka finasterida, kojeg Merck Corporation prodaje pod nazivima Propecia i Proscar. Finasterid se uzima u obliku tableta i snažan je inhibitor DHT-a. Riječ je o iznimno učinkovitom liječenju ćelavosti, a studije su pokazale da će gotovo 90 posto muškaraca koji uzimaju lijek doživjeti pozitivne rezultate. Loša strana finasterida je ta što se prepisuje samo muškarcima. Žene u reproduktivnoj dobi ne bi trebale uzimati ili rukovati lijekom, jer se vjeruje da uzrokuje urođene mane.
Oni koji se radije suzdržavaju od liječenja ćelavosti temeljenih na lijekovima imaju ograničene mogućnosti. Iako na tržištu postoji mnogo navodnih lijekova protiv ćelavosti, većina njih je potpuno bezvrijedna i nisu pokazala nikakve mjerljive rezultate. Stari Rimljani su mazali koštanu srž jelena i užeglu mast nilskog konja na svoje sjajne paštete. Lokalna uporaba kravlje sline bila je popularna tijekom renesansnog razdoblja, a Kinezi su voljeli primjenjivati mljevene životinjske testise. Sve ove aplikacije bez sumnje su korisnicima učinile veliki hit na zabavama.
Neki travari sugeriraju da je ekstrakt palmete donekle učinkovit kao tretman protiv ćelavosti, ali nema dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju. Trljanje soka od luka i češnjaka po glavi još je jedan homeopatski lijek. Većina onih koji su koristili ovu metodu nastavljaju gubiti kosu, no ipak dobivaju aromu finog talijanskog restorana. Prehrana, način života i stres igraju ulogu u gubitku kose, ali ćelavost je često rezultat genetike. Priča se da prskanje kave na ćelava područja potiče rast kose, no vjerojatnost je velika protiv toga i nečije bi se tjeme moglo tresti.
Kao konačno rješenje, dostupne su skupe transplantacije kose kao tretmani ćelavosti. Dostupne su redukcije vlasišta, perike, toupees i ulošci za kosu. Ako sve drugo ne uspije, a ćelavost ozbiljno utječe na sliku o sebi, uvijek postoji šešir.