Spoznaja je opći koncept, koji se odnosi na način na koji ljudi ili druga živa bića razmišljaju, koncentriraju se, pamte, planiraju, percipiraju i razumiju. Kognitivni problemi su, dakle, problemi kod kojih je bilo koje od ovih radnji narušeno. S obzirom na širok raspon stvari koje uključuju spoznaju, može se stoga razumjeti zašto je navođenje najčešćih problema sa spoznajom iznimno teško. Toliko stvari može nakratko ili trajno narušiti spoznaju da bi moglo biti teško procijeniti koja je od ovih stvari najčešća. U najmanju ruku, korisno je razgovarati o nekim od češćih kognitivnih problema.
Budući da je dio kognicije “koncentracija”, nije čudno da bi stanja poput poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD/ADD) mogla biti među najčešćim kognitivnim problemima. Gotovo 5% odraslih Amerikanaca pati od ovog stanja, a može utjecati na otprilike isti postotak i kod školske djece. U postavkama učionice, to je otprilike jedno do dvoje djece po razredu koji mogu imati ADHD. Ovaj poremećaj ilustrira važnu točku u pogledu spoznaje; očito nije povezan s inteligencijom, budući da su mnoga od te djece vrlo pametna. Ipak, ADD/ADHD može imati ogroman učinak na izvedbu i lako uvjeriti djecu ili odrasle da nisu inteligentni jer se moraju pokušati natjecati s radom drugih, dok im nedostaje važna kognitivna vještina.
Još jedan od problema sa spoznajom o kojem se često raspravlja je šteta uzrokovana Alzheimerovom bolešću. Bolest postupno ili brzo pogoršava pamćenje i zahvaća i druga kognitivna područja. Kako ljudi dođu do sredine 60-ih godina, imaju oko 10% šanse da obole od ove bolesti, a taj postotak raste s godinama, tako da do 85. godine postoji oko 50% šanse da obole od Alzheimerove bolesti. Nije samo ova bolest ta koja može utjecati na pamćenje; ljudi mogu patiti od gubitka pamćenja zbog moždanog udara, zbog lijekova koje uzimaju i zbog stanja kao što je kemoterapija mozga, koja pogađa osobe s rakom.
U stvari, razne bolesti, stanja ili lijekovi mogu dovesti do kognitivnih problema. Žene u menopauzi, na primjer, često prijavljuju poremećene spoznaje. Osobe s mentalnim bolestima, čak i kada se liječe lijekovima, mogu imati poteškoća u jednom ili više kognitivnih područja, a kronični stres utječe na sposobnost da se rade stvari poput učinkovitog planiranja ili pamćenja. Oni koji pate od moždanog udara mogu imati značajan utjecaj na obradu govora/jezika, pamćenje, koncentraciju i na druga područja. Nesanica i drugi poremećaji spavanja igraju ulogu u stvaranju kognitivnih problema poput nedostatka koncentracije, smanjene memorije i nemogućnosti učinkovitog planiranja.
Ono što ovi primjeri govore o kognitivnim problemima jest da će se mnogi ljudi s njima susresti, kratkoročno ili dugoročno. Spoznaja u punom kapacitetu je krhka stvar koja se lako može smanjiti raznim čimbenicima. Jasno je da je potrebno više studija u ovom području kako bi se razumjelo kako ljudi mogu bolje živjeti s deficitima u spoznaji ili pronaći metode za obnavljanje funkcije.