Koji su najčešći simptomi napadaja?

Postoje mnoge vrste napadaja, uključujući blage napadaje, grand mal napadaje, kloničke i atoničke napadaje. Osobe s epilepsijom obično imaju napadaje, ali svatko može imati napadaj. Simptomi napadaja variraju, ali obično postoje jasne faze koje utječu na nekoga tko pati od napadaja. Obično uključuju gubitak kontrole mišića, kolaps, konvulzije i gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom. Osobe koje doživljavaju napadaje općenito se ne smiju dirati osim ako nije prisutan medicinski stručnjak kako bi se spriječile daljnje ozljede.

Osobe s epilepsijom doživljavaju mnoge vrste i simptome napadaja, ovisno o situaciji i njihovom zdravstvenom stanju. Epileptičari mogu doživjeti epileptički odgovor na takve podražaje kao što je treperenje svjetla ili jednostavno imati napad kao odgovor na kemijske promjene u svom tijelu. Epileptičari najčešće doživljavaju šest vrsta napadaja: absans, grand mal, klonički, atonički, tonički i mioklonični.

Napadi odsutnosti uključuju nesvjesticu ili nesvjesticu, pri čemu bolesnik privremeno gubi svijest. Grand mal napadaji, koji se ponekad nazivaju generalizirani toničko-klonički napadaji, su “klasični” napadaji, pri čemu bolesnik pada na tlo i grči se dok je bez svijesti. Grand mal napadaj uzrokuje ukočenost mišića i pjenušavu pljuvačku na ustima. Atonični napadaji čine epileptičnog hromim, dok ga tonični napadaji čine ukočenim i ukočenim. Klonički i mioklonični napadaji uzrokuju krute, trzave pokrete u bolesnika.

Osim potpunih napadaja, ljudi mogu patiti od parcijalnih napadaja koji ne uključuju tradicionalne znakove napadaja, kao što su konvulzije ili gubitak svijesti. Djelomični napadaji utječu na osobu samo nakratko i mogu uzrokovati nekontrolirane trzaje, šmrakanje usnama, zabacivanje glavom ili škrgutanje zubima. Parcijalni napadaji također mogu uzrokovati privremeni gubitak pamćenja. Djelomični napadaji ponekad za sobom povlače gubitak motoričkih funkcija ili kontrole mokraćnog mjehura, bez potpunog gubitka svijesti. Ovi simptomi napadaja mogu se često javljati ako se ne liječe.

Napadaji imaju različite faze razvoja, s jasnim počecima, sredinama i krajevima. U svakoj fazi postoje jedinstveni simptomi napadaja koji mogu signalizirati da će pacijent imati jedan ili da je gotovo završio s jednim. U početnoj fazi napadaja osoba može osjećati stres, utrkujuće misli ili čak euforiju, u kombinaciji s osjećajem deja vua, zbunjenosti ili čudnom osjetilnom percepcijom. Osoba također može osjetiti utrnulost, mučninu ili vrtoglavicu prije nego što ozbiljniji simptomi napadaja počnu djelovati. Srednji stadij napadaja je kada se javljaju uobičajeni znakovi napadaja, kao što su gubitak svijesti i kontrole mišića, uz osjećaj električnog udara i zamagljen vid. Kraj napadaja često je obilježen zbunjenošću, lošim komunikacijskim vještinama i bolom u kratkom razdoblju.

Postoji mnogo vrsta i simptoma napadaja koji utječu na epileptičare. Naravno, svatko može doživjeti napad u bilo kojem trenutku, čak i bez upozorenja. Svaki put kada dođe do napadaja, potrebno je potražiti liječničku pomoć.