Brojni su uzroci nestabilnog hoda, također poznatog kao nenormalan hod. Uzroci nestabilnog hoda mogu uključivati traumu kralježnice ili središnjeg živčanog sustava, dugotrajnu zlouporabu alkohola i trovanje manganom ili ugljičnim monoksidom. Određene bolesti, uključujući Parkinsonovu bolest, multiplu sklerozu i Guillain-Barreov sindrom, mogu uzrokovati nestabilan ili abnormalan hod. Općenito se smatra da postoji najmanje šest različitih vrsta problema u hodu, od kojih svaki ima svoje posebne karakteristike. Karakteristike abnormalnog hoda mogu se promijeniti, ovisno o uzrocima poremećaja hoda od jedne osobe do druge.
Problemi s hodom su česti, osobito kod starijih osoba i osoba s raznim zdravstvenim stanjima. Starije osobe mogu biti izložene najvećem riziku od razvoja problema u hodu, budući da se ravnoteža, stabilnost i fleksibilnost često prirodno smanjuju s godinama. Mnogi poremećaji u hodu u starijih osoba mogu biti posljedica nesvjesnih pokušaja modificiranja hoda kako bi se postigla veća ravnoteža i stabilnost pri hodu. Druge osobe s rizikom od smetnji u hodu uključuju one s Parkinsonovom bolešću, cerebralnom paralizom, Guillain-Barreovim sindromom, mišićnom distrofijom i kongenitalnom displazijom kuka. Osobe koje pate od bolesti ili trauma koje su zahvatile mišiće, zglobove ili središnji živčani sustav također mogu biti pod povećanim rizikom od smetnji u hodu.
Nisu svi uzroci nestabilnog hoda ozbiljni. Bol u mišićima, udlage potkoljenice, žuljevi, kurje oči i urasli nokti mogu doprinijeti nestabilnom hodu. Čak i neudobno pripijene cipele mogu dovesti do abnormalnosti u hodu.
Različite vrste nestabilnog hoda mogu biti vrlo karakteristične po svojim karakteristikama i uzrocima, toliko da su klasificirane. Koračni hod, na primjer, obično je obilježen visećom nogom koja omogućuje prstima da vuku tlo. Hod u obliku škara, koji se često nalazi kod pacijenata s cerebralnom paralizom, daje hodaču pomalo zgrčen izgled i omogućuje da se natkoljenice udare jedna preko druge na način poput škara.
Šetanje se često opisuje kao pačjeg izgleda, dok spastični hod može uzrokovati ukočeno kretanje hodača i povlačenje stopala. Propulzivni hod, koji se često nalazi kod onih koji su pogođeni trovanjem ugljičnim monoksidom, trovanjem manganom, Parkinsonovom bolešću ili nekim nuspojavama lijekova na recept, obično ostavlja hodača pognutim i nefleksibilnim, s kronično savijenom glavom. Šesta vrsta hoda, ataksični hod, obično je posljedica oštećenja mozga, moguće od moždanog udara, dugotrajnog alkoholizma, dijabetičke neuropatije ili upotrebe određenih lijekova na recept, poput onih koji su propisani za liječenje napadaja.
Liječenje nestabilnog hoda često uvelike ovisi o njegovom uzroku. Ozljede mišića ili zglobova, ili stanja poput artritisa koji zahvaćaju mišiće ili zglobove, mogu dovesti do nestabilnog hoda, ali problemi s hodom se općenito poboljšavaju kada se temeljno stanje liječi ili riješi. Fizikalna terapija može pomoći u poboljšanju abnormalnosti hoda za one koji pate od kroničnih stanja koja se ne mogu u potpunosti riješiti.