Dok simptomi probavne smetnje i podrigivanja mogu biti blagi, neki od temeljnih uzroka mogu biti vrlo ozbiljni. Najčešći uzroci su gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), gastritis i čir na želucu. GERB se javlja kada hrana putuje natrag u jednjak umjesto da ostane u želucu. Gastritis i čir na želucu slični su po tome što su oboje poremećaji koji se odnose na želudac. Upala i iritacija želučane sluznice naziva se gastritis, dok su čirevi na želucu ranice koje se stvaraju u sluznici.
Oboljeli od GERB-a mogu misliti da imaju refluks kiseline jer oboje opisuju poremećaj ispuštanja želučanog sadržaja u jednjak. Hrana nije jedina stvar koja putuje do jednjaka, već u nekim slučajevima i žuč. Astma, pretilost i pušenje samo su neki od čimbenika rizika povezanih s GERB-om. Simptomi GERB-a, osim probavne smetnje i podrigivanja, uključuju povraćanje krvi, poteškoće pri gutanju i bol u prsima. Liječenje GERB-a kreće se od lijekova bez recepta do operacije.
Gastritis nastaje kada sluznica želuca nabrekne ili postane nadražena. Upala je rezultat prekomjernog rasta bakterija i infekcije. Pojedinci mogu prepoznati mogući gastritis po crnoj stolici, krvarenju iz rektuma i povraćanju uz probavne smetnje i podrigivanje. U većini slučajeva gastritis se može vrlo lako liječiti, ali u rijetkim slučajevima može dovesti do raka želuca. Dijetalne intervencije, poput izbjegavanja začinjene hrane i antacida, često se koriste za liječenje gastritisa.
Čir na želucu razlikuje se od gastritisa jer se na sluznici želuca razvijaju bolne rane. Neki lijekovi mogu uzrokovati čireve, kao što su ibuprofen i aspirin. Često je uzrok bakterijska infekcija određenog soja poznatog kao Helicobacter pylori. Osobe s čirom na želucu osjećaju bol, ali i probavne smetnje i podrigivanje. Ovisno o jačini boli, čir na želucu može se liječiti antacidima ili može biti potrebna hitna medicinska pomoć.
Probavne smetnje i podrigivanje se često uzimaju zdravo za gotovo kada postoji razlog za zabrinutost. Često postoje i drugi simptomi koji mogu ubrzati problem od blagog stanja do onog koji bi trebao biti razlog za ozbiljnu zabrinutost. Teška i kronična bol primjer je simptoma koji treba prijaviti medicinskom stručnjaku. On ili ona mogu primijeniti odgovarajuće testove kako bi dijagnosticirali koje je od ovih stanja, ako ih ima, temeljni uzrok. Liječnici i drugi zdravstveni djelatnici često će predložiti odgovarajuće tretmane koji su usmjereni na specifični uzrok, a ne na opću preporuku uzimanja antacida.