Koji su najčešći uzroci smanjenog pokreta fetusa?

Smanjeno kretanje fetusa može biti uzrokovano nizom različitih čimbenika, neki su ozbiljniji od drugih. Mnoge trudnice primjećuju da su njihove bebe aktivnije u određeno doba dana, na primjer, osobito u trećem tromjesečju jer se fetus počinje prilagođavati redovitijem ciklusu spavanja i buđenja. Majčina prehrana, hidratacija i razina stresa također mogu igrati ulogu. Međutim, ponekad se događa da je smanjeno kretanje znak nečeg mnogo ozbiljnijeg, poput puknuća amnionske vrećice ili problema s djetetovim kisikom. Većina medicinskih stručnjaka preporučuje trudnicama da prate pokrete koje osjećaju kako bi brzo primijetile kada nešto nije u redu.

Fetus u mirovanju

Čak i u maternici, bebe provode dio svakog dana i noći spavajući. Ponekad je slučaj da smanjenje pokreta jednostavno ukazuje na to da se fetus odmara. Mnoge žene primjećuju da što su aktivnije, to je fetus tiši, vjerojatno zato što majčin pokret pruža utješno ljuljanje koje može potaknuti bebu na odmor. U većini slučajeva ovo spavanje je kratko, često ne duže od jednog sata. Sve dok se beba nakon nekog vremena ponovno počne snažno kretati, obično nema razloga za uzbunu.

Majčinski stres ili problemi s prehranom

Fetusi imaju tendenciju da budu vrlo osjetljivi na majčino emocionalno i fizičko stanje, a oba ponekad mogu igrati ulogu u aktivnosti i kretanju. Kada je trudnica pod velikim stresom, na primjer, beba može reagirati tako da se manje kreće ili mirno leži. Isto je često kod žena koje su dehidrirane ili koje su preskočile obroke. Medicinski stručnjaci naglašavaju da je prehrana tijekom trudnoće jako važna i za majku i za bebu. U većini slučajeva, pijenje vode, grickanje i malo ležanje potaknut će fetus da ponovno počne ritati.

Prerano puknuće membrana

Smanjeno kretanje fetusa ponekad je uzrokovano curenjem ili rupturom plodove vode koja okružuje bebu. Ljudi često ovaj fenomen nazivaju izbijanjem vode kod žene. Puknuće membrane normalan je dio porođaja do kraja termina, ali kada tekućina iscuri prije ženinog termina, to je često znak problema. Amnionska tekućina je ono što održava fetus u razvoju stabilnim, toplim i zaštićenim. Curenje može dovesti do stresa i problema s prehranom i kisikom, a također može povećati vjerojatnost infekcije. Sve to može dovesti do usporenog ili zaustavljenog kretanja.

Abrupcija placente

Druga mogućnost je abrupcija posteljice, potencijalno ozbiljno stanje u kojem se posteljica, organ koji hrani i hrani fetus, odvaja od stijenke maternice. U nekim slučajevima abrupcija je relativno mala i sama će zacijeliti, ali u težim slučajevima odvojeni organ zapravo može ograničiti dotok kisika i krvi do bebe, što može dovesti do smrti ako se ne liječi odmah. Kirurški zahvat ponekad može popraviti oštećenje ili, ako trudnoća traje dovoljno dugo, može se izazvati porod ili se beba može roditi carskim rezom.

Zdravstveni stručnjaci nisu uvijek u mogućnosti točno odrediti što uzrokuje odvajanje posteljice, ali loš razvoj fetusa, teška infekcija ili druge abnormalnosti mogu izazvati ovo stanje. Nesreća i ozljeda također mogu izazvati. Žene koje su u opasnosti obično se pomno prate i savjetuju da izbjegavaju naporne aktivnosti i situacije visokog stresa.
Fetalna hipoksija
Kada pupkovina ne uspije isporučiti bebi dovoljno oksigenirane krvi, medicinski stručnjaci ponekad dijagnosticiraju fetalnu hipoksiju, potencijalno smrtonosno stanje koje može imati dugoročne učinke na mozak i cjelokupni razvoj. To se događa kada se kabel savije ili uvrne, ali može rezultirati i ako je kabel loše oblikovan. Bebe koje dožive nagli pad kisika obično usporavaju ili zaustavljaju svoje pokrete kako bi sačuvale energiju.

Fetalnu hipoksiju je teško dijagnosticirati prije nego što bude prekasno. Kada liječnici shvate što se događa, često mogu popraviti ili podesiti pupkovinu, često operacijom, ili mogu poduzeti druge korake za ublažavanje oštećenja. Neke bebe rođene nakon nedostatka kisika u maternici pate od neuroloških stanja, poput epilepsije ili cerebralne paralize, dok su druge rođene s abnormalnostima srca, pluća ili drugih organa. Stručnjaci također vjeruju da se rizik od sindroma iznenadne smrti dojenčadi (SIDS) može povećati kada beba pati od fetalne hipoksije.
Fetalna smrt
U rijetkim slučajevima naglo smanjenje pokreta fetusa može biti znak da je beba umrla, stanje koje se medicinski naziva “smrt fetusa”. Ne postoji uvijek jasno objašnjenje zašto se to događa. Pružatelji zdravstvenih usluga ponekad mogu identificirati uzrok, poput infekcije ili traume, ali ne uvijek. Bebe koje su umrle u maternici obično se moraju rađati kao da su žive, iako mnogo toga ovisi o tome koliko su velike.

Važnost praćenja kretanja
Medicinski stručnjaci često savjetuju trudnicama da paze na pokrete svoje bebe tijekom trudnoće. Zapisivanje ili na neki drugi način praćenje doba dana, učestalosti i intenziteta udaraca nogom i udarcima može pomoći ženama da primjete kada je smanjenje samo normalno zatišje u odnosu na ono zbog čega treba biti zabrinuto. Većina ljudi kaže da njihove bebe variraju između toga što su vrlo aktivne i gotovo mirne, a znati što je normalno često je vrlo utješno.
Kada bi majke trebale dobiti pomoć
Različiti liječnici imaju različite standarde, ali općenito svaka žena koja je zabrinuta zbog nedostatka pokreta fetusa trebala bi potražiti hitnu skrb. Instinkti su važan dio trudnoće, a neke majke kažu da su jednostavno znale da nešto nije u redu te su kao rezultat toga mogle relativno rano uhvatiti probleme. Nije svako smanjenje pokreta fetusa znak za uzbunu, ali brza procjena često može napraviti veliku razliku u slučajevima kada se nešto zaista događa.