Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) računovodstvena su metodologija za sastavljanje financijskih izvještaja. Ovaj skup standarda osmišljen je kako bi zamijenio nacionalne Općeprihvaćene računovodstvene principe (GAAP) svake zemlje tako da se financijska izvješća bilo koje korporacije diljem svijeta mogu ocijeniti na temelju istog skupa računovodstvenih načela. Iako globalna standardizacija računovodstvenih standarda ima mnoge prednosti za međunarodno poslovanje, ona također predstavlja i neke nedostatke, osobito za zemlje koje imaju dobro uspostavljen GAAP. Nedostaci MSFI-ja uključuju nedostatak detalja, značajne troškove usvajanja i percepciju da su MSFI manji standard od onoga što je već na snazi u nekim zemljama.
Ulagači, regulatori, zaposlenici i šira javnost oslanjaju se na sustav financijskog izvješćivanja koji zahtijeva od korporacija da svake godine otkrivaju detalje svog financijskog položaja. Ove informacije moraju biti predstavljene na jedinstven način koji omogućuje recenzentima da uspoređuju informacije s industrijskim standardima. Kako bi se osigurala standardizacija financijskog izvješćivanja, računovodstvena industrija svake županije usvaja GAAP koji regulira pravilan način na koji računovođe prezentiraju financijske informacije u ime tvrtki.
Kada korporacija posluje samo unutar svojih granica, nacionalni GAAP je prikladan vodič za financijsko izvješćivanje. S globalizacijom tržišta i usponom multinacionalne korporacije, mnogim tvrtkama je teško pružiti standardne informacije koje su u skladu s GAAP-om u jednoj zemlji bez kršenja GAAP-a u drugoj. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) promovirao je usvajanje IFAS-a koji bi se primjenjivao u cijelom svijetu i omogućio dosljednost u financijskom izvješćivanju, bez obzira na to gdje se korporacija nalazi.
Iako su mnoge zemlje usvojile MSFI, postoje značajna zastoja. Za neke zemlje, neki od nedostataka MSFI-ja nadmašuju trenutne prednosti. Najznačajniji primjer zemlje u kojoj su nedostaci MSFI-ja utjecali i odgodili prijelaz na globalne računovodstvene standarde je SAD.
Argumenti oko nedostataka MSFI-ja u SAD-u ukazuju na činjenicu da je MSFI manje detaljan od US GAAP-a. U nastojanju da postigne globalne standarde koji su prihvatljivi za sve, IASB je morao žrtvovati razinu detalja koju nacionalni standardi trenutno uživaju kao rezultat procesa usavršavanja standarda tijekom vremena. Nadalje, US GAAP se smatra zlatnim standardom financijskog izvještavanja. Malo je poticaja u SAD-u i zemljama poput Kanade da usvoje ono što neki smatraju manjim standardom radi globalne dosljednosti.
Drugi značajni nedostaci MSFI-ja tiču se troškova implementacije. Računovodstvena struka u svakoj zemlji koja usvoji nove standarde morala bi snositi troškove preobrazovanja i obuke. Korporacije bi također morale uložiti vrijeme i resurse u proces preodgoja. Drugo pitanje je trošak za korporacije koje djeluju samo na nacionalnoj razini. Trošak za ove korporacije pri prelasku na MSFI daleko je veći od svih koristi.