Pampasske regije Južne Amerike poznate su po svojoj velikoj otvorenosti i prepoznatljivom biljnom i životinjskom svijetu. Kao i mnoge jedinstvene regije na Zemlji, Pampas se nažalost suočava s nizom ozbiljnih ekoloških problema, prvenstveno uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Istraživači i biolozi željni su skrenuti pozornost na ova pitanja u nadi da će sačuvati Pampas za buduće generacije u kojima će uživati, te potaknuti ljude i tvrtke da preispitaju načine na koje se Zemlja koristi.
Regija Pampas je niz masivnih ravnica koje se prostiru na dijelovima nekoliko južnoameričkih zemalja, uključujući Brazil, Urugvaj i Argentinu. Ti su travnjaci prekriveni raznim travama, uključujući poznatu travu Pampas, zajedno s malim grmljem, a Pampas je prošaran riječnim dolinama koje podržavaju drveće i razne životinjske vrste. Veći dio Pampasa nalazi se u umjerenoj klimi, s umjerenom količinom oborina i minimalnim temperaturnim rasponima.
Problemi zaštite okoliša u Pampasima počeli su u 1500-ima, kada je stoka dovedena u Pampas. Rani doseljenici u Južnoj Americi shvatili su da bi ove masivne travnate ravnice bile idealne za uzgoj stoke, a područje se i dalje koristi u tu svrhu. Međutim, stoka je teška za Pampas. Sklone su prekomjernoj ispaši, pridonoseći eroziji i dopuštajući invazivnim vrstama da se zadrže kada se autohtone biljke potiskuju, a također oštećuju vodene putove razbijajući svoje obale i zamućujući vodu.
Pampas se također povijesno intenzivno koristio za poljoprivredu. Neke su regije iscrpljene hranjivim tvarima kao rezultat dugotrajne intenzivne poljoprivrede, a otjecanje gnojiva oštetilo je mnoge prirodne vodene putove u Pampasima. Ova šteta je pojačana preusmjeravanjem vode za opskrbu farmama koje ne mogu preživjeti prirodnim padalinama u regiji, što pridonosi dezertifikaciji.
Otjecanje iz Pampasa također je pridonijelo padu zdravlja mora duž nekih dijelova latinoameričke obale. Velike količine gnojiva i mulja oštetile su regionalne riblje fondove, pa je ribarima teško zarađivati za život. Otjecanje gnojiva također pridonosi cvjetanju algi, što konzumaciju nekih morskih plodova može učiniti vrlo opasnom.
Iako korištenje Pampasa za poljoprivredu nije nužno ekološki neispravno, a zapravo je u nekim regijama prilično održivo, mnogi znanstvenici pozivaju vlade Južne Amerike da pažljivo prouče okoliš Pampasa i da prate zdravlje ove jedinstvene ekološke regije. Pomno prateći uvjete u Pampasu, vlade mogu, nadamo se, pomoći da se očuva Pampas za buduće generacije.