Islam je vjera koja je široko pogrešno shvaćena među ljudima koji je ne prakticiraju. Brojni mitovi o islamu su i neistiniti i štetni, a održavanje takvih mitova dovodi do prekida iskrenog dijaloga i iskrene rasprave o islamu i muslimanima širom svijeta. Mnoge muslimanske organizacije rade na razbijanju mitova o islamu kako bi ljudi bolje razumjeli islamsku vjeru.
Kao i sve religije, islam je izuzetno složena vjera s mnogo aspekata i sekti. Dok se svi muslimani pridržavaju pet stupova vjere, muslimani različito tumače Kur’an i druge svete tekstove, a postoje različiti načini čitanja ovih tekstova. Na primjer, neki ljudi koriste činjenicu da je prorok Muhamed imao više žena kako bi sugerirali da islam promiče poligamiju; mnogi muslimani sugerirali bi drugačije.
Jedan od najčešće rasprostranjenih mitova o islamu je da je islam nasilna religija. To, zapravo, nije tako. Iako Kur’an podržava korištenje nasilja u nekim slučajevima, baš kao što to čini Biblija, islam je prvenstveno religija mira i učenja, a postoje brojni dijelovi Kur’ana koji ukazuju na to da se nasilje ne odobrava. Neki radikalni muslimani odlučuju se usredotočiti na klauzule u Kur’anu ili šerijatu koje se čini da promiču nasilje, i mogu ih koristiti kao opravdanje za nasilje, ali ih umjereniji muslimani osuđuju.
Mnogo se nesporazuma posebno vrti oko koncepta džihada ili “svete borbe”. Sveta borba ima više oblika, ali mnogi umjereni muslimani vjeruju da se u osnovi pretpostavlja da se radi o osobnom prakticiranju vjere. Od pojedinačnih muslimana se očekuje da se uključe u osobnu borbu za jačanje svoje vjere, preuzimajući teške izazove i velike i male. Iako džihad ponekad ima oblik rata, on nije nužno nasilan.
Još jedan od uobičajenih mitova o islamu je da muslimani nisu tolerantni prema drugim vjerama. Zapravo, mnogi muslimani vjeruju da je svaka vjera sveta, te da treba odati poštovanje prema vjernicima drugih religija, uz njihove svete tekstove i bogomolje. Islam također dijeli mnoge ideje sa židovskom i kršćanskom vjerom, te prihvaća židovske proroke, uključujući Isusa, kao valjane vjerske osobe. Iako se pojedini muslimani mogu ponašati na način koji je u suprotnosti s ovim stavom, oni ne predstavljaju sve pripadnike svoje vjere.
Neki ljudi također pogrešno vjeruju da su svi muslimani arapskog porijekla i da su svi Arapi muslimani. Ovo nije slučaj. Procjenjuje se da je 15% svjetske muslimanske populacije Arapi, a mnogi muslimani dolaze iz jugoistočne Azije, posebice Indonezije i Afrike. Arapi mogu biti kršćani, židovi, budisti ili bilo koje druge vjere, a nisu nužno muslimani samo zbog svog rasnog podrijetla. I kršćanstvo i judaizam su započeli na Bliskom istoku, a oba su nastala prije islama, tako da jasno da svi Arapi ne mogu biti muslimani!
Postupanje prema ženama u islamu također je izvor mnogih mitova o islamu. Kritičari islama ukazuju na fundamentalističke vlade poput one u Saudijskoj Arabiji kako bi sugerirali da islam zagovara zlostavljanje i zlostavljanje žena. Zapravo, Kur’an se posebno bavi ženskim pravima na brojnim mjestima.
Maltretiranje žena u nekim muslimanskim društvima odražava konzervativne stavove i fundamentalistička tumačenja Kur’ana i Šerijata, a ne umjerena vjerovanja islama. Supruge Poslanika su zapravo bile živahne, otvorene članice društva koje su imale osebujne i jedinstvene osobnosti, i dok postoje dijelovi Kur’ana koji sugeriraju da se na žene ne gleda kao na jednake, mnogi muslimani su ih reinterpretirali. Baš kao što mnogi kršćani ne vjeruju da žene treba kamenovati do smrti ako nisu djevice u svojim bračnim noćima (Ponovljeni zakon 22:21), mnogi muslimani ne misle da su radikalna tumačenja Kur’ana prikladna.
Jedan od najboljih načina da se razbiju mitovi o drugim vjerskim vjerama je izravan razgovor s pristašama tih vjera i vjerskim službenicima. Mnogi muslimani rado razgovaraju o svojoj vjeri s ljudima koji su istinski znatiželjni, a neke džamije čak održavaju dane otvorenih vrata ili dane zajednice za zainteresirane posjetitelje koji žele naučiti više o islamu.