Mnogo se može i već je rečeno o prednostima outsourcinga. Prvenstveno, to može uštedjeti poduzeću mnogo novca, stvarajući bolju zaradu za dioničare i omogućavajući tvrtki da se usredotoči na nekoliko ključnih područja. Također postoji znatan iznos napisan o rizicima outsourcinga, a tvrtkama se propisno savjetuje da ih pažljivo razmotre prije rušenja odjela i dopuštanja drugim tvrtkama da preuzmu njihov rad. Neki rizici outsourcinga koji bi se mogli uzeti u obzir uključuju kulturološke/jezične probleme, lošu interakciju s drugim regijama, informacijsku sigurnost, početno ulaganje u prijenos informacija, gubitak kontrole i učinak outsourcinga na primarnu zemlju u kojoj tvrtka posluje.
Često outsourcing znači offshore outsourcing, a jedan od problema s ovom praksom je stupanj do kojeg kulturološki nesporazumi ili jezični problemi mogu utjecati na rad ili uslugu korisnicima. Čak i kada druga zemlja ima mnogo govornika iz matičnog područja tvrtke, mogu postojati problemi koji proizlaze iz razlika u kulturi, a to bi moglo zaustaviti tijek rada ili bi moglo stvoriti loš dojam o poslovnom odjelu za korisničku podršku. Zapravo, postoje neke tvrtke koje su u početku angažirale vanjske poslove kao što su linije za korisničku podršku, a od tada su otkrile da je jedan od velikih rizika za outsourcing nezadovoljstvo potrošača ovom praksom zbog jezičnih barijera ili kulturnih problema. U tu svrhu, neke tvrtke vratile su takav posao u matične zemlje, a ako su ga prenijele na vanjski izvor, učinile su to govornicima koji će vjerojatnije razumjeti sugovornike.
Rizici offshore outsourcinga uključuju one povezane s vođenjem poslovanja u zemlji koja ima drugačije zakone ili nestabilnu vladu. Mnoga primarna mjesta za outsourcing nisu u najstabilnijim vladama, a ako se politička situacija pogorša, može doći do velikog gubitka novca. Iznenadne promjene čelnika također bi se mogle pokazati problemom, a državni udari bi mogli završiti tako da je tvrtka za vanjske poslove u vlasništvu novog čelnika zemlje. Niža razina održavanja, osobito u zemljama trećeg svijeta, mogla bi značiti neočekivana isključenja, kao u slučaju prirodnih katastrofa, na koje općinska ili druga vlast ne može odmah reagirati.
Aspekt koji je od velike važnosti pri procjeni rizika vanjskih poslova je sigurnost mnogih različitih vrsta informacija, uključujući vlasnička znanja ili stvari poput osobnih statistika i praćenja zaposlenika ili kupaca. S obzirom na to da glavna tvrtka rijetko može mikroupravljati operacijama u vanjskom području, stupanj do kojeg informacije mogu procuriti nije uvijek poznat. Bilo je slučajeva krađe stvari kao što su kreditne kartice, brojevi socijalnog osiguranja i patentirani materijal, a to mora dati tvrtki pauzu.
Iako outsourcing često štedi novac, početno ulaganje može biti vrlo skupo. Zaposlenici će možda morati putovati na lokaciju izvana radi postavljanja operacija, obučavanja radnika i drugih. Ponekad je taj prijelaz neprimjetan, ali je ponekad obilježen mnogim neravninama na cesti ili stalnim izazovima u učinkovitom obavljanju poslova vanjskih izvođača.
Ovaj gubitak kontrole također je stvar koja zahtijeva razmišljanje. U nekim slučajevima, druga tvrtka postaje de facto predstavnik glavne tvrtke i možda neće imati istu etiku i ciljeve. Zadržani stupanj kontrole često ovisi o tome hoće li tvrtka sklopiti ugovor s nekom drugom tvrtkom ili ona vodi tvrtku izvana. U potonjem slučaju očekuje se manja kontrola nad ishodom, iako tvrtke uvijek mogu otpustiti postojećeg naručitelja vanjskih poslova i zaposliti drugog. Ovo će zahtijevati vrijeme i novac.
Tvrtke i njihovi zaposlenici članovi su zemlje u kojoj rade. Jedan od rizika outsourcinga koji treba uzeti u obzir je postupni utjecaj ove prakse na svijet u kojem tvrtka i zaposlenici žive. Outsourcing je pridonio značajnom gubitku posla u određenim područjima, a to na brojne načine stvara probleme. To može zadržati kvalificiranu skupinu radnika bez posla, u konačnici umanjujući tu skupinu vještina do točke u kojoj bi moglo biti teško ne odustati. Veća nezaposlenost također može biti povezana s većom javnom potrebom, a to bi moglo povećati poreze pojedincima i tvrtkama, posebice onima koji su djelomično stvorili tu potrebu.
Malo je vjerojatno da će tvrtke na rizike outsourcinga gledati kao na razloge za izbjegavanje. Kao što je spomenuto, mnoge industrije sada to rutinski prakticiraju u određenoj mjeri jer smatraju da to štedi novac. Ipak, važno je istaknuti da to nije uvijek lako ili uspješno, a ušteda novca može u konačnici koštati više novca u porezima.