Koji su osnovni zakoni o autorskim pravima na internetu?

Zakoni o autorskim pravima na internetu pokriveni su postojećim zakonima o autorskim pravima, ali su neke vlade također donijele zakone koji se posebno bave internetskim pitanjima, kao što je Zakon o digitalnom tisućljeću u Sjedinjenim Državama. Zakoni često zabranjuju nezakonito dijeljenje materijala zaštićenog autorskim pravima na mreži, dopuštaju poštenu upotrebu sadržaja koji je dostupan na mreži i smatraju davatelji internetskih usluga (ISP) odgovornima ako dopuštaju korisnicima da objavljuju materijal bez dopuštenja kreatora. Djela koja su u javnom vlasništvu često nisu zaštićena internetskim zakonima o autorskim pravima. Autorska prava na ta djela su navodno istekla, a svaka nacija ima pravila o tome kako izračunati datum isteka na temelju smrti kreatora i izvornog datuma stvaranja. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, online izdavači mogu reproducirati knjige koje su objavljene prije 1923. kao e-knjige.

Djela koja se objavljuju na Internetu ne podliježu zakonima o javnoj domeni. Na primjer, bloger ne može u velikoj mjeri kopirati članak koji je pronašao na internetu kako bi ga uključio na svoj blog i tvrditi da je djelo ušlo u javnu domenu kada je objavljeno na internetu. Izraz javno vlasništvo odnosi se na djela koja više nisu zaštićena zakonima o autorskim pravima zbog duljine vremena koje je proteklo od izvornog datuma stvaranja do smrti kreatora. Autorska prava nisu neograničena, a nakon što isteku zakonom o javnoj domeni, mogu se slobodno dijeliti na Internetu. Ako djela ne podliježu zakonima o javnoj domeni, tada je svatko tko kopira, distribuira ili reproducira ta djela na Internetu često odgovoran za kršenje autorskih prava na Internetu.

ISP-ovi su često zaštićeni zakonima o autorskim pravima na Internetu, kao što je Zakon o digitalnom tisućljeću, sve dok nemaju saznanja o nezakonitoj uporabi autorskih prava na svojim poslužiteljima. Kreatori originalnih djela često mogu iskoristiti te zakone tako što će izravno kontaktirati ISP-ove u pisanom obliku i obavijestiti ih o kršenju autorskih prava. ISP-ovi često pokreću istragu o optužbama i uklanjaju sadržaj kada mogu provjeriti postoji li kršenje autorskih prava. Na primjer, web-mjesta za dijeljenje videozapisa i ISP-ove koji ih hostiraju često se kontaktiraju u vezi s filmovima i glazbenim video zapisima koje objavljuju korisnici i koji krše zakone o autorskim pravima na internetu. Vlasnici i operateri tražilica također mogu primjenjivati ​​te zakone i odgovarati na isti način kao ISPS.

Doktrina poštene upotrebe također je primjenjiva na zakone o autorskim pravima na Internetu, dopuštajući drugima korištenje sadržaja objavljenog na mreži u vijestima, komentarima i u nastavne svrhe. U tim slučajevima nije potrebno kontaktirati kreatora niti dati dopuštenje. Na primjer, internetska informativna usluga može uzeti dijelove djela koje je profesor objavio online kako bi ih uključio u novinski članak bez odgovornosti za kršenje autorskih prava na internetu.