Do kršenja ugovora dolazi kada strana koja je potpisala ugovor ne ispuni svoje obveze kako je navedeno u ugovoru. Postoji niz pravnih lijekova za kršenje ugovora. Na primjer, osoba može imati pravo na novčanu naknadu u slučaju da druga strana ne ispuni uvjete ugovora. Ugovor se također može otkazati zbog kršenja ili promijeniti kako bi uključio uvjete koje strane žele. U nekim slučajevima sudac može čak narediti bilo kojoj strani da poštuje uvjete ugovora.
Pravni lijekovi za slučajeve kršenja ugovora mogu ovisiti o jurisdikciji u kojoj ugovor vrijedi. U mnogim slučajevima, stranka koja se bavi kršenjem ugovora može tužiti drugu stranu sudu. U takvom slučaju sudac može odlučiti presuditi u korist bilo koje strane i primijeniti pravne lijekove koji se primjenjuju na temelju zakona jurisdikcije. U nekim slučajevima, međutim, strane u slučaju kršenja ugovora mogu pokušati postići sporazum bez odlaska na sud. Na primjer, slučaj kršenja ugovora može se riješiti posredovanjem, a ne u sudnici.
Mnogi pravni lijekovi za kršenje ugovora uključuju novčanu naknadu. U nekim slučajevima, sudac će dodijeliti novac oštećenoj strani nakon kršenja ugovora. Na primjer, sudac može dodijeliti novac za nadoknadu gubitaka stranke, kao i odvjetničke i sudske troškove. Ponekad sudac može dodijeliti i kaznenu odštetu, koja je u biti novac dodijeljen za kažnjavanje osobe koja je u krivu. Kaznena odšteta može se dodijeliti ako sudac smatra da je strana koja je prekršila ugovor djelovala namjerno zlonamjerno.
Ponekad slučaj kršenja ugovora ili sjednica posredovanja može rezultirati promjenama u sporazumu. U takvom slučaju, ugovor se može izmijeniti kako bi uključio uvjete koje će se stranke pridržavati u budućnosti. U drugim slučajevima ugovor se može u potpunosti raskinuti. Sudac također može naložiti bilo kojoj strani da se pridržava uvjeta ugovora, ali se ovo rješenje primjenjuje rjeđe.
Prije primjene pravnih lijekova za povredu ugovora, sudac će možda morati utvrditi je li do povrede ugovora stvarno došlo. Zakoni za utvrđivanje toga mogu ovisiti o nadležnosti u pitanju, ali postoji opći skup pravila koje sudac može uzeti u obzir prilikom odlučivanja. Obično se do kršenja ugovora događa kada jedna ili obje strane ne poduzmu radnje navedene u ugovoru, ali postoje dvije općenite iznimke od ovog pravila. Ako su se strane dogovorile o promjeni uvjeta, to se ne smatra kršenjem ugovora. Isto tako, ako prihvaćanje promjena podrazumijeva radnje bilo koje strane ili nedostatak radnje, neke jurisdikcije neće smatrati promjene kršenjem ugovora.