Makroekonomija je studija o agregatu u ekonomiji u određenoj naciji. Ekonomisti koriste informacije prikupljene s agregatne razine kako bi odredili snagu gospodarstva i trenutnu fazu poslovnog ciklusa. Nekoliko različitih makroekonomskih pokazatelja uključuje bruto domaći proizvod, inflaciju, nezaposlenost i niz drugih. Ekonomisti prate ove makroekonomske pokazatelje i izvješćuju ih na tromjesečnoj i godišnjoj razini za mnoge dionike. Trendovi i drugi pokreti — kao što su kratkoročni skokovi — pomažu naciji u dijagnosticiranju ekonomskih problema i po potrebi izvršiti korekcije.
Bruto domaći proizvod često je među najčešće prijavljenim makroekonomskim pokazateljima. Njegova je svrha odrediti tržišnu vrijednost svih dobara koje je proizvela nacija u određenom vremenskom razdoblju. Rast se događa kada su rezultirajuće brojke pozitivne, poput 2.1 ili 4.3 posto za određeno tromjesečje. Više brojke, naravno, ukazuju na veći rast. Moguće su i negativne brojke bruto domaćeg proizvoda, što ukazuje na negativan rast i potencijal kontrakcije poslovnog ciklusa.
Inflacija je također vrlo važan pokazatelj; određuje kupovnu moć valute za određeno razdoblje. Dok prirodni ekonomski rast može rezultirati inflacijom, najčešća pojava inflacije dolazi od državne intervencije u mješovitim gospodarstvima. Snižavanje kamatnih stopa ili povećanje ponude novca može potaknuti inflaciju, tradicionalno definiranu kao previše dolara za premalo robe. Makroekonomski pokazatelji koji prate inflaciju mogu biti mjesečni izračun, a ne tromjesečni. To omogućuje naciji da češće procjenjuje ovu važnu brojku i izvrši promjene prema potrebi kako bi se spriječili negativni utjecaji ovog ekonomskog problema.
Nezaposlenost je također važan pokazatelj u makroekonomskom smislu. Ovdje nacije žele informacije o ulaganjima poduzeća iz privatnog sektora. Kada se nezaposlenost smanji, sve više pojedinaca radi i zarađuje novac, koji se na kraju vraća u gospodarstvo. Rastuća nezaposlenost može signalizirati poduzeća koja nisu sigurna u pokrete u ukupnom gospodarstvu i pokušavaju smanjiti veličinu kako bi ostala profitabilna. Uz rastuću nezaposlenost, bruto domaći proizvod nacije će pasti, a gospodarstvo bi moglo ući u razdoblje kontrakcije s potencijalno nepoznatom duljinom.
Gore navedeni makroekonomski pokazatelji su pokazatelji koji zaostaju, što znači da izvještavaju o aktivnostima u prošlosti. Značajni nedostaci pokazatelja koji zaostaju prvenstveno su u činjenici da se gospodarstvo možda već promijenilo nakon izračunavanja gornjih pokazatelja. To znači da bi gospodarstvo moglo biti bolje ili lošije nego što brojke pokazuju. Stoga može biti teško zapravo odrediti snagu gospodarstva samo na temelju ovih pokazatelja.