Medicaid je zajednički savezni/državni program SAD-a koji pomaže kvalificiranim pojedincima da plate sredstva za dio svoje medicinske skrbi. Zapravo postoji 56 programa jer svaka država i teritorij vodi svoj vlastiti program u suradnji s saveznom vladom. Ovo je malo zbunjujuće i ljudi se općenito moraju prijaviti u državi ili teritoriju u kojem žive.
Svaka država vodi nekoliko različitih Medicaid programa koji mogu biti primjenjivi na određene ljude koji spadaju u različite kategorije. Te se kategorije mogu razlikovati od države do države i važno je provjeriti lokalne programe za kvalifikacijske zahtjeve. Općenito, Medicaid programi mogu služiti siromašnim obiteljima ili obiteljima s niskim prihodima, primateljima dopunskog sigurnosnog prihoda (SSI), starijim osobama koje ispunjavaju uvjete za Medicare, ali koje ne mogu priuštiti dodatno osiguranje, osobama s trajnim invaliditetom, udomljenoj djeci ili štićenicima države i nekim pojedincima u siromaštvu ili nešto iznad razine siromaštva koji ne mogu dobiti osiguranje. U ovoj posljednjoj skupini, promjenjivo je hoće li se ljudi bez djece uvijek kvalificirati za Medicaid i to je stvar diskrecije države.
Jedan program kojim upravlja Medicaid je Državni program zdravstvenog osiguranja djece (SCHIP). To može pomoći osigurati vrlo jeftino osiguranje za djecu kada njihovi roditelji nemaju osiguranje i premašuju uvjete prihoda za standardni Medicaid. Za razliku od mnogih drugih oblika državnog osiguranja, roditelji plaćaju malu mjesečnu naknadu za osiguranje od privatnih osiguravatelja, koji potom pokrivaju troškove većine zdravstvenih usluga. Oni koji trenutno ne mogu osigurati djecu, ali imaju niska primanja, mogli bi se kvalificirati za ovaj program i svakako ga vrijedi istražiti.
Različiti Medicaid programi mogu biti zbunjujući jer se neće svi ljudi prijaviti na istom mjestu ili u istoj agenciji. Oni koji primaju SSI, čak i uz vrlo mala plaćanja, mogu automatski dobiti federalno osiguranje čak i ako imaju drugo zdravstveno osiguranje. To bi moglo biti korisno za podmirenje troškova participacije ako se koriste određeni pružatelji usluga. Drugi će se prijaviti za programe kada se prijave za Medicare ili putem organizacija koje pružaju socijalnu skrb. Neki ljudi podnose zahtjeve iz bolnica ako nemaju osiguranje i trebaju pomoć u podmirivanju bolničkih računa.
Važno je napomenuti da se Medicaid programi testiraju na prihod, ali ne ispunjavaju sve osobe s niskim primanjima uvjete da bi ga dobili. Ljudi obično moraju ispunjavati uvjete po pripadnosti jednoj od gore navedenih skupina, uz to što se kvalificiraju niskim prihodima. S druge strane, oni koji se inače ne bi kvalificirali mogu to učiniti ako imaju iznenadne velike bolničke troškove koje ne mogu podmiriti. Zbog toga je pitanje toliko zbunjujuće; ljudi možda neće znati ispunjavaju li uvjete osim ako se ne uklapaju u jednu od ovih skupina.
Jednako je važno razumjeti da određene kvalifikacije mogu zahtijevati borbu za dokazivanje. Mnogi ljudi koji su u potpunosti invalidi ne dobivaju automatski Medicare ili ispunjavaju uvjete za Medicaid programe i moraju sudjelovati na saslušanjima kako bi dokazali svoj invaliditet. Ljudi izvan sustava primijetili su da se čini da postoji značajan broj podnositelja zahtjeva kojima se u početku odbija SSI i državna zdravstvena zaštita, ali koji je na kraju dobiju.