Modeli ljudskog kapitala obično predstavljaju studije o tome kako tvrtka može najbolje iskoristiti svoj najveći resurs: zaposlenike. Dostupni su različiti modeli jer je nekoliko situacija u poslovanju isto ili dugoročno statično. Na primjer, nekoliko vrsta modela ljudskog kapitala uključuje strateško upravljanje, jednostavnu statističku analizu i empirijska istraživanja o korištenju ljudskog kapitala. Svaki od njih pruža drugačiji pogled na korištenje ljudskog kapitala i ulaganja koje tvrtka može uložiti u svoju ukupnu radnu snagu. Posljednja dva modela intenzivno koriste varijable i statistike kako bi stekli matematičko razumijevanje ove poslovne aktivnosti.
Strateško upravljanje je stalni poslovni zadatak koji nastoji smjestiti najbolje ljude na najbolja mjesta u svakom trenutku. Vlasnici, rukovoditelji i menadžeri provode duboke preglede svih aspekata poslovnih procesa svoje tvrtke. Raspoređivanje primjereno obrazovanih i obučenih radnika u specifične poslovne aktivnosti glavna je svrha modela ljudskog kapitala koji se temelje na strateškom upravljanju. Ako tvrtka nema odgovarajuće zaposlenike, tada će možda biti potrebno zapošljavanje novih radnika. Taj proces ne prestaje jer tvrtke nastavljaju tražiti najbolju konkurentsku prednost korištenjem zaposlenika i njihovih znanja, vještina i sposobnosti.
Jednostavna statistička analiza često sagledava ulaganja u zaposlenike u smislu obrazovanja, obuke i sličnih vještina. Ova se analiza često temelji na osnovnoj ekonomiji jer tvrtka najvjerojatnije traži točku u kojoj počinje smanjenje povrata. Na primjer, tvrtke mogu gledati na troškove plaća i naknada koje se pružaju kao dio ovih modela ljudskog kapitala. Postavljanje informacija u statističku formulu daje podatke o točki u kojoj tvrtka više ne prima beneficije trošeći više novca na svoju radnu snagu. Ukratko, ova točka predstavlja dolarsku granicu za pokušaj poboljšanja uvjeta zaposlenika jer tvrtka neće moći dodati svoju trenutnu konkurentsku prednost.
Empirijska istraživanja različitih modela ljudskog kapitala obično su najagresivnija. Potrebne su velike statističke studije kako bi se utvrdilo kako različite varijable utječu na radnu snagu tvrtke. Prikupljeni podaci mogu biti interni ili eksterni jer ove studije mogu koristiti vanjske podatke za pružanje trendova koji će na kraju oponašati unutarnji ljudski kapital tvrtke. Također je neophodna hipoteza koja može objasniti odnos između najmanje dvije varijable. Informacije prikupljene ovim modelom koriste se samo u svrhu donošenja odluka jer sama studija ne može sama donositi odluke.