Postoji nekoliko modela primarne zdravstvene zaštite s različitim značajkama u različitim zemljama. Neke zemlje imaju modele primarne zdravstvene zaštite koji isključuju odgovornost za medicinske troškove na građane. Druge zemlje mogu imati modele primarne zdravstvene zaštite koje sponzorira vlada koji pokrivaju sve ili dio zdravstvenih troškova. U nekim razvijenim zemljama, model primarne zdravstvene zaštite su planovi pružatelja osiguranja koje plaćaju poslodavci i zaposlenici. Osim toga, u nekim zemljama može postojati kombinacija modela koje sponzorira vlada i osiguravatelja.
Zdravstvena skrb iz vlastitog džepa obično se odnosi na modele primarne zdravstvene zaštite koji zahtijevaju od građana da snose punu financijsku odgovornost za primanje medicinske pomoći. Tipično, ne postoji formalni sustav iz privatnog ili javnog sektora da građani dobiju medicinsku skrb. U tim slučajevima, oni koji si mogu priuštiti tretmane jednostavno plaćaju račun kada se usluge pruže. Svatko tko si ne može priuštiti liječničku pomoć mogao bi ostati bez usluga.
Modeli primarne zdravstvene zaštite koje sponzorira vlada subvencioniraju troškove medicinske skrbi kroz poreze koji se uplaćuju u fond od strane lokalnih građana. S ovim modelom od građana se ne očekuje da plaćaju iz svog džepa kada dobiju liječničku pomoć. Umjesto toga, zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici plaćaju se kroz ovaj fond na temelju strukture naknada koju kontrolira vlada.
Zdravstvena skrb u zajednici je još jedan model koji bi mogao osigurati koordinaciju zdravstvene skrbi za građane, bez obzira na platežnu sposobnost. Ovaj model može postojati u zemljama u kojima je pristup medicinskoj skrbi ograničen. Osim pružanja medicinske skrbi, ovaj model može ispitati čimbenike rizika za uobičajene zdravstvene probleme i implementirati programe za smanjenje tih rizika.
Dvije različite značajke obično su povezane s modelom u kojem pružatelji osiguranja nude planove zdravstvene skrbi koje financiraju poslodavci i zaposlenici. Jedna značajka je da svaki građanin mora dobiti pokriće, čak i ako je nezaposlen. Druga značajka je da pružatelji osiguranja ne očekuju profit od premija naplaćenih poslodavcima i zaposlenicima.
Nacionalizirana skrb kombinacija je modela primarne zdravstvene skrbi koje sponzorira vlada i osiguravatelja. U ovom modelu pružatelje zdravstvenih usluga obično kontroliraju privatna osiguravajuća društva, ali mogu primati plaćanje za usluge od države. Štoviše, medicinske usluge dobivaju utvrđenu strukturu naknada za sve pružatelje prema ovom modelu.
Pretpostavka je da su troškovi medicinskih usluga obično niži bez konkurentnog tržišta za zdravstveno osiguranje. Na primjer, građani ne očekuju da će im potraživanja iz osiguranja biti odbijena, što rezultira vlastitim troškovima skrbi. Također, troškovi lijekova na recept i rutinske medicinske skrbi općenito su niži jer se pružatelji osiguranja ne natječu za kupce.
Uz nekoliko iznimaka, sličan model postoji u modelu pružatelja osiguranja gdje poslodavci i zaposlenici financiraju medicinsku skrb. Davatelji osiguranja nude planove medicinske skrbi, ali nisu obvezni pokriti svakog građanina, bez obzira jesu li zaposleni ili ne. Osim toga, ovi pružatelji osiguranja mogu ostvariti dobit na isplatama primljenim od poslodavaca i zaposlenika.