“Agregatna potražnja” je pojam koji se koristi u makroekonomiji za opisivanje ukupne količine traženih i isporučenih dobara i usluga u gospodarstvu za određeno vremensko razdoblje. Makroekonomski analitičari mogu se odnositi na agregatnu potražnju kao ukupnu potrošnju za dano vremensko razdoblje. Agregatna potražnja i agregatni rashodi su dvije vrste modela agregatne potražnje. Ovi matematički modeli najčešće se prikazuju kao krivulje na grafikonima ponude i potražnje.
O agregatnoj potražnji neke zemlje često se raspravlja u sprezi s njezinim bruto domaćim proizvodom (BDP) jer ova dva modela imaju inverzni odnos. Cijene rastu kada raste agregatna potražnja, što smanjuje BDP. Ovaj odnos stvara krivulju koja je tipična za modele agregatne potražnje.
Gospodarstvo pada negdje na krivulji agregatne potražnje. Gospodarstva koja su niža na krivulji imaju niže cijene roba i usluga, ali viši BDP. Vrijedi i suprotno. Visok BDP obično je dobra stvar, ali niža agregatna potražnja ne ukazuje uvijek na zdraviju ekonomiju, to samo znači da ljudi manje plaćaju za robu i usluge, stanarinu i druge životne troškove. Ponekad niža agregatna potražnja ukazuje na niže plaće.
Inverzni odnos s BDP-om nije jedini razlog zašto modeli agregatne potražnje krivulje prema dolje. Drugi razlog je trošak novca, odnosno kamatna stopa. Niska agregatna potražnja i visok BDP znače “jeftin” novac s niskim kamatama. Potrošači moraju trošiti manje novca za istu robu.
Inflacija je suprotna situacija, s potrošačima koji troše više novca za istu robu. Gospodarstva s problemima inflacije mogu se pronaći dalje na krivulji agregatne potražnje. Imaju visoku agregatnu potražnju i nizak BDP.
Jedan od modela agregatne potražnje su agregatni izdaci. Ovaj model koristi neka od osnovnih načela agregatne potražnje, ali se usredotočuje na ukupan iznos potrošen za proizvodnju potrošene robe i usluga, umjesto na iznos koji su potrošači potrošili na robu i usluge. Krivulja u ovom grafikonu proizlazi iz usporedbe ulaganja s očekivanom stopom povrata izračunatom iz izvorne krivulje agregatne potražnje.
Modeli agregatnih izdataka razlikuju se od ostalih modela agregatne potražnje jer model ne stvara uvijek krivulju u usporedbi s BDP-om. Agregatni rashodi često stvaraju ravnu crtu u usporedbi s BDP-om. To je zato što financijeri mogu temeljiti ulaganja na percipiranom zdravlju tekućeg gospodarstva, što se može odrediti brojevima BDP-a.
Ulagači i vlasnici poduzeća ponekad koriste modele agregatnih izdataka i ukupne potražnje kako bi odlučili kada započeti projekte. Također bi ih mogli koristiti za predviđanje koliko će kapitala potrošiti na tekuće projekte. U idealnom slučaju, vlasnici i investitori žele stvarati proizvode kada je proizvodnja jeftina i prodavati proizvode kada su cijene više.