Provođenje inventara dio je temeljnog procesa odgovornog upravljanja i kontrole poslovanja. Povremenim provođenjem fizičkog prebrojavanja moguće je osigurati da su sve relevantne stavke ispravno evidentirane, te da su tekući dokumenti koji se odnose na vrijednost inventara točni. Evo nekoliko različitih načina na koje su tvrtke upravljale ovom vrstom kontrole materijala tijekom godina.
Jedan vrijedan pristup inventaru poznat je kao brojanje ciklusa. Korišten dugi niz godina u tekstilnim tvornicama, ovaj je pristup zahtijevao provođenje redovitih fizičkih inventara dijela materijala pohranjenih u prodavaonicama opskrbe na razini postrojenja. Mnoge tekstilne tvrtke upravljaju svojim zalihama koristeći ono što je poznato kao šifre materijala, što je jednostavno jednostavan način za kategorizaciju različitih komponenti i materijala koji su povezani s funkcijom određenog odjela u tvornici.
Tipično brojanje ciklusa identificiralo bi ograničen broj kodova materijala za inventarizaciju svakog kalendarskog mjeseca. Odabrani kodovi materijala podliježu fizičkom prebrojavanju, pri čemu bi se svaka jedinica svakog artikla navedena pod tim šiframa fizički brojala. Rezultat brojanja ciklusa uspoređuje se s evidencijom o primicima i izdanjima tih stavki, a sve razlike između njih se bilježe i usklađuju. Brojanje ciklusa obično je strukturirano kako bi se omogućilo fizičko prebrojavanje cjelokupnog zaliha tijekom godine, a često može znatno olakšati proces usklađivanja materijala godišnjeg pune trgovine.
Zahvaljujući korištenju modernog softvera, također je moguće brzo popisati odabranu skupinu artikala s velikom lakoćom. Na primjer, generiranje ispisa količine uredskog materijala koji bi trebao biti pri ruci vrlo je jednostavno. Ispisano izvješće odražavat će koliko svake stavke još treba čekati na izdavanje određenom odjelu, od datuma povlačenja izvješća. Ovaj pristup zahtijeva da se svi primici i izdanja zabilježe u bazi podataka prije generiranja izvješća; u suprotnom, brojanje će biti isključeno.
Mnoge tvrtke koriste proces koji se uvelike oslanja na korištenje FIFO i LIFO. Skraćenice za prvi u posljednji je izašao, odnosno zadnji došao prvi izašao, ova vrsta upravljanja zalihama oslanja se na točno zabilježeno kada artikli stignu i kada se isplaćuju određenom odjelu unutar tvrtke. Ovim pristupom, preostale jedinice određene stavke se fizički provjeravaju nakon što se dnevni primici i izdanja unesu u bazu podataka lanca opskrbe. Ovaj proces često omogućuje malim poduzećima koje za porezne svrhe moraju svesti zalihe na najmanju moguću mjeru da uvijek znaju što točno imaju pri ruci i da poduzmu mjere ako se značajan iznos dane stavke ne može obračunati.
Procesi zaliha mogu biti vrlo razrađeni ili vrlo jednostavni, ovisno o potrebama tvrtke. Odabirom odgovarajuće vrste sustava za praćenje i softvera, te redovitim fizičkim prebrojavanjem jedinica, moguće je osigurati da se evidencija materijala u svakom trenutku održava točna. To čini vrednovanje svih vrsta zaliha, od sirovina do gotovih proizvoda, mnogo lakšim nego što bi bilo inače.