Diskriminacija mentalnih bolesti smatra se prevladavajućim problemom za one koji pate od mentalnih bolesti. Mnogima stigma mentalne bolesti dodatno otežava život s takvom bolešću. Osobe s mentalnim bolestima mogu doživjeti odbijanje od strane prijatelja i obitelji, mogu biti zaobiđene zbog posla ili unapređenja ili im može biti uskraćena adekvatna zdravstvena skrb. Diskriminacija mentalnih bolesti čak može učiniti mentalno bolesne ranjivim na djela nasilja. Mnoge osobe s mentalnom bolešću nerado razgovaraju o svojoj bolesti s drugima zbog straha od diskriminacije mentalnih bolesti.
Jedan od primarnih oblika diskriminacije mentalnih bolesti nalazi se u području zdravstvene skrbi. Mnogi psihički bolesnici smatraju da njihovi obiteljski liječnici ili liječnici opće prakse zanemaruju simptome njihove mentalne bolesti ili odbijaju ponuditi liječenje simptoma mentalnih bolesti za koje se čini da ne ugrožavaju život pacijenta. Izvještaji upućuju na to da neki liječnici mogu zanemariti simptome tjelesne bolesti kod psihički bolesnih, možda zbog općeg uvjerenja da su mentalno bolesni ljudi nepouzdani ili nepouzdani, te da možda zamišljaju fizičke simptome koji zapravo ne postoje. Davatelji zdravstvenog osiguranja možda neće ponuditi primjereno pokriće za probleme mentalnog zdravlja, što otežava osobama s mentalnim bolestima priuštiti liječenje koje im je potrebno.
Poznato je i da poslodavci prakticiraju diskriminaciju mentalnih bolesti. Mnogi poslodavci osobe s mentalnim bolestima mogu percipirati kao opasne, nepouzdane ili neinteligentne. Studija Zaklade za mentalno zdravlje u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala je da gotovo 75 posto osoba s mentalnim bolestima ne želi otkriti prirodu svoje bolesti poslodavcima, a da oko 50 posto osoba s mentalnim bolestima ne želi obavijestiti kolege o njihovo zdravstveno stanje.
Osobe s mentalnim bolestima također se mogu suočiti s diskriminacijom od strane obitelji, prijatelja i članova zajednice. Neki stručnjaci krive za ovaj fenomen rašireno nerazumijevanje prirode mentalnih bolesti. Poznato je da osobe s mentalnim bolestima izvještavaju da obitelj i prijatelji ne shvaćaju ozbiljno mentalnu bolest ili je ne tretiraju kao pravo mentalno stanje. Umjesto toga, obitelj i prijatelji možda će vjerojatnije tretirati mentalnu bolest osobe kao karakternu manu ili kao manji problem koji bi osoba trebala moći kontrolirati samo snagom volje. Ovaj neuspjeh u prepoznavanju ozbiljne medicinske prirode mentalne bolesti može psihički bolesnicima uskratiti potrebnu socijalnu podršku.
Društvena stigma koja okružuje mentalne bolesti može čak dovesti osobe s mentalnim poremećajima u povećan rizik od fizičkog i verbalnog zlostavljanja. Dok stručnjaci vjeruju da većina osoba s mentalnim bolestima i sama nije nasilna, mnogi laici vjeruju da su psihički bolesnici posebno skloni nasilnim ispadima. Uvjerenja da psihički bolesnici često nemaju inteligenciju i vještine, ili da su nepovjerljivi, mogu dovesti mentalno bolesne, te njihove obitelji i prijatelje, u opasnost da budu žrtvovani.