Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) proizlazi iz osobe koja proživljava tragične ili traumatske događaje. Za neke, posttraumatski stres može utjecati na svaki aspekt života. Uobičajeni simptomi PTSP-a uključuju flashbackove, mentalne i emocionalne poteškoće te ljutnju. Osim toga, oboljeli od PTSP-a mogu imati poteškoća s društvenim interakcijama i pate od stalne anksioznosti.
Simptomi PTSP-a obično počinju unutar tri mjeseca od traumatskog iskustva. Iako neki simptomi PTSP-a mogu predstavljati normalan proces tugovanja i ozdravljenja, kao što su plač i bijes, s vremenom bi se trebali povući. Dok se ne smire, oni koji pate od PTSP-a smatraju da su simptomi neumoljivi i teško ih je kontrolirati.
Ponovno osvrtanje na tragediju kroz snove i flashbackove je simptom PTSP-a. Flashbackovi se mogu pojaviti bez prethodne najave i u bilo kojem trenutku. Kategorizirani kao nametljiva sjećanja, oboljeli od PTSP-a moraju se nositi s tim prekidima, koji mogu trajati samo nekoliko minuta ili trajati danima. Zvukovi, slike i specifične situacije mogu potaknuti nametljiva sjećanja.
Psihički, oboljeli od PTSP-a mogu primijetiti probleme s pamćenjem i koncentracijom. Ovi simptomi PTSP-a mogu ometati svakodnevne zadatke kod kuće i na poslu. Drugi simptom, poteškoće sa spavanjem, može pogoršati simptome povezane s mentalnim zadacima, uključujući i one povezane s pamćenjem i koncentracijom.
Nakon što dožive traumatski događaj, oboljeli od PTSP-a mogu pokazati niz emocionalnih poteškoća. Neki mogu izbjegavati svaku aktivnost koja ih podsjeća na događaj. Osobe koje pate od posttraumatskog stresa također se mogu suzdržati od uključivanja u bliske odnose.
Osjećaj krivnje, srama ili ljutnje su svi mogući simptomi PTSP-a. Oboljeli mogu kriviti sebe za ono što se dogodilo i početi osjećati da su mogli učiniti nešto kako bi promijenili tijek događaja. Ovakvo razmišljanje može dovesti do opasnog samodestruktivnog ponašanja, poput prekomjernog pijenja.
Anksioznost je karakterističan simptom raznih zdravstvenih stanja. Uz PTSP, anksioznost može biti stalna i neumoljiva, što dovodi do prekida u svakodnevnim zadacima i odgovornostima. Anksiozni osjećaji mogu dovesti do osjećaja beznađa.
Anksioznost uključuje obrazac stalne brige i brige, pa se oboljeli od PTSP-a također mogu lako uplašiti ili zaprepastiti. Čak i svakodnevni zvukovi, kao što je lupanje vrata, mogu izazvati tjeskobne trenutke. Stalni osjećaj na rubu može izazvati pustoš kod onih koji pate od PTSP-a.
Promjene u prehrambenim navikama, stalni plač i pojačana svijest o prijetnjama vlastitoj sigurnosti među ostalim su simptomima koji se mogu prepoznati kod oboljelih od PTSP-a. Nekontrolirane emocije ukazuju na potrebu razgovora s liječnikom o mogućnosti PTSP-a. Opsesivne misli također mogu isplivati na površinu i treba ih prenijeti liječniku.