Otvoreni ocean, znatno udaljen od epikontinentalnih pojaseva, zajednički je poznat kao pelagijska zona oceana. Ime potječe od grčkog pélagos što znači “otvoreni ocean”. Pelagička zona podijeljena je na pet podzona sve veće dubine: epipelagičku zonu, mezopelagičku zonu, batipelagičku zonu, abisoplegičnu zonu i — rezerviranu samo za duboke morske rovove — hadeoplegijsku zonu.
Epipelagična zona proteže se od površine do 200 metara (656 stopa) i najsvjetlija je zona (i jedna od jedine dvije s puno svjetla). Ovdje se druži većina poznatih morskih stvorenja, poput većine riba koje jedemo i koraljnih grebena koji iznenađuju naše brodove. Područje je bogato fotosintetizirajućim mikroorganizmima, koje konzumiraju veći organizmi sve do prehrambenog lanca do stvorenja poput morskih pasa. Naziv “epipelagični” otprilike znači “gornja zona oceana”.
Mezopelagična zona (od 200 m do oko 1,000 m ili 3,280 stopa) je zona sumraka. Ime otprilike znači “sredina oceana”. Biogustoća je ovdje manja od gornje epipelagične zone jer prodiranje svjetlosti brzo opada u nižim dijelovima ove zone. Zajedno, epipelagična i vrh mezopelagične zone poznati su kao fotička zona, što znači da svjetlost dopire do njih. Ovdje žive poluduboka morska stvorenja kao što su sabljarka i vučja jegulja.
Batipelagična zona proteže se od 1,000 m pod vodom do oko 4,000 m (13,123 stopa) pod vodom. Vrlo malo svjetlosti doseže ovu dubinu i kao takva ovdje se ne mogu naći žive biljke. Dubokomorske životinje koje ovdje žive prilagođene su konzumiranju snijega organskog detritusa koji neprestano pada odozgo. Ovdje se mogu naći divovske i kolosalne lignje, kao i kitovi spermatozoidi.
Najdublje zone su abisopelagična i hadeopelagična, što znači “okean bez dna” odnosno “pakleni ocean”. Abysopelagic ne prima nikakvu svjetlost i to je područje koje se nalazi dublje od 4,000 m pod vodom. Ovdje žive hranitelji s dna, od kojih mnogi imaju čeljusti u obliku lopatice za podizanje detrita s oceanskog dna. Samo dno oceana obično je ispunjeno slojem organskog blata nekoliko inča u dubinu, poput šumskog dna. Međutim, vrlo se malo zna o tim regijama, jer samo najizdržljiviji roboti za duboko ronjenje mogu stići ovdje dolje.