Tri glavne vrste tetraciklinskih antibiotika uključuju doksiciklin, minociklin i tetraciklin, a koriste se za liječenje velikog broja bakterijskih infekcija. Ova obitelj antibiotika obično se propisuje za liječenje infekcija dišnog sustava, urinarnog trakta i srednjeg uha, kao i sinusa i kože. Ovi se antibiotici također često koriste za liječenje pjegave groznice Rocky Mountaina, lajmske bolesti i tifusa, a mogu se koristiti i za liječenje ozbiljnih stanja akni. U mnogim slučajevima, tri vrste tetraciklina često su zamjenjive i mogu biti korisne za slične bolesti i stanja. Liječnik koji je propisao lijek će odrediti koji antibiotik najbolje odgovara potrebama pacijenta i pojedinačnoj bolesti ili infekciji.
Doksiciklin se najčešće propisuje od tetraciklinskih antibiotika i koristi se za razne bakterijske infekcije i bolesti. Otkrio ju je 1940. dr. Benjamin Duggar iz New Yorka, a potječe od Streptomyces aureofaciens, bakterije koja živi u tlu. Kada se koristi u kombinaciji s lokalnim retinoidom, ovaj antibiotik je nevjerojatno učinkovit u liječenju acne vulgaris, oblika akni odgovornih za duboke, crvene mrlje koje obično rezultiraju trajnim ožiljcima na koži. Doksiciklin se također propisuje pacijentima koji pate od pjegave groznice Rocky Mountaina, respiratornih infekcija i gonoreje, između mnogih drugih. Može se koristiti i za određene vrste infekcija mokraćnog sustava i šindre.
Druga često korištena vrsta tetraciklinskih antibiotika je minociklin, koji je otkriven 1948. Sličan je doksiciklinu, ali minociklin nudi više antistafilokoknih sposobnosti i potječe od Streptomyces aureofaciens i Streptomyces rimosus. Liječnici često propisuju ovaj antibiotik za infekcije kože i kožnih struktura, kao što su akne i ciste, te respiratornog trakta. Trahom, kuga i kolera često se liječe ovim lijekom, kao i krpeljne groznice i infekcije mokraćnog sustava. Ovu vrstu antibiotika većina pacijenata obično vrlo dobro podnosi, što ga čini izvanredno učinkovitim.
Konačni tip tetraciklinskih antibiotika poznat je kao tetraciklin i koristi se za inhibiciju proizvodnje bakterija štetnih za zdravlje u tijelu. Kao i druge vrste tetraciklina, ovaj izvorni oblik vrlo je učinkovit u liječenju ogromnog broja bakterijskih infekcija, kao što su amebični paraziti i rozacea. Odrasli općenito dobro podnose tetraciklinsku obitelj antibiotika, ali se općenito ne preporučuju djeci mlađoj od osam godina, jer postoje neki dokazi da ti antibiotici utječu na razvoj kostiju. Druge potencijalne nuspojave uključuju grčeve u želucu, bol u jeziku i ustima te povećanu osjetljivost na sunčevu svjetlost, što u nekim slučajevima rezultira ozbiljnim opeklinama od sunca.