Postoje različiti načini za liječenje boli i gubitka pokreta uzrokovanih supraspinatus tendinitisom. Prvi korak je rješavanje upale tetive; to se može postići korištenjem nekoliko metoda uključujući mirovanje, led i uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID). Fizikalna terapija se tada može koristiti za povećanje snage i fleksibilnosti u tetivi i okolnim mišićima. U teškim slučajevima kada se oštećenje ne može izliječiti drugim metodama, može biti potrebna operacija.
Smanjivanje upale koja uzrokuje supraspinatus tendinitis važno je tijekom liječenja, kako za kontrolu boli, tako i za zacjeljivanje ozljede. Primjena hladnoće pomoću ledenih obloga na određeno vrijeme, nekoliko puta dnevno, može pomoći u smanjenju boli i otekline. Važno je odmoriti ozlijeđeno rame, osobito od bilo kakvih aktivnosti koje su mogle dovesti do ozljede; međutim, svaki pokret koji uzrokuje bol treba izbjegavati ako je moguće. Uzimanje NSAID-a također može pomoći u smanjenju upale i zaustavljanju boli. Ako je bol dovoljno jaka, injekcija kortizona u rame može biti opcija.
Nakon što su bol i upala tendinitisa supraspinatusa pod kontrolom, sljedeći korak u liječenju obično je fizikalna terapija. Ovisno o ozbiljnosti ozljede i o tome koliko je vremena potrebno da zacijeli, pacijent može doživjeti različite stupnjeve gubitka snage i fleksibilnosti u zahvaćenom ramenu. Obično se koriste vježbe istezanja osmišljene za proširenje raspona pokreta. Vježbe koje toniziraju i jačaju mišiće rotatorne manšete, koji su mišići na koje inače utječe oštećenje supraspinatusa, također su općenito dio terapije. Terapija može trajati od dva do šest tjedana, ovisno o ozbiljnosti stanja.
Kirurški zahvat može biti potreban za ispravljanje tendinitisa supraspinatusa ako drugi oblici liječenja ne djeluju ili ako je ozljeda dovoljno teška. Na primjer, supraspinatus može biti potrgan, u tom slučaju kirurg bi trebao ući i popraviti ga. Ako je moguće, stanje treba liječiti kirurškim zahvatom samo u krajnjoj nuždi ili ako je to apsolutno neophodno, jer može značajno produžiti vrijeme oporavka i povećati količinu rehabilitacije koja je potrebna za povrat pune funkcionalnosti ramena. Za neke pacijente, međutim, mirovanje i fizikalna terapija nisu dovoljni i stanje će potrajati ako se ne izvrši operacija.