Hemiplegija je medicinsko stanje u kojem jedna strana tijela postaje paralizirana. To se obično događa kada je došlo do ozljede mozga ili leđne moždine. Liječenje hemiplegije usmjereno je na obnavljanje što većeg broja tjelesnih funkcija kao i na sprječavanje komplikacija koje prirodno proizlaze iz nemogućnosti pokreta tijela ili kontrole tjelesnih funkcija. Neke od ovih mogućnosti liječenja uključuju lijekove na recept, kao i fizikalnu i radnu terapiju. Dostupni su i medicinski uređaji koji mogu pomoći u pokretljivosti, a kirurška intervencija postaje neophodna u najekstremnijim slučajevima.
Lijekovi se često propisuju kao metoda liječenja paralize. Vrsta lijeka ovisi o opsegu stanja. Često se propisuju lijekovi protiv bolova, osobito ako su prisutne migrene zbog djelomične paralize lica. Razrjeđivači krvi su među najčešće propisivanim lijekovima za hemiplegiju. Ova vrsta lijekova pomaže u sprječavanju krvnih ugrušaka koji su skloni stvaranju kada postoji ograničeno kretanje tijela.
Fizikalna terapija je još jedna opcija liječenja koja se široko koristi u bolesnika s hemiplegijom. Fizikalna terapija uključuje vježbanje zahvaćenih mišića kako bi se promicalo zdravlje mišića, kao i kako bi se spriječila atrofija, ili gubitak mišića zbog nedostatka upotrebe. U slučajevima kada pacijent nije u mogućnosti pomoći s ovim vježbama, fizioterapeut će vježbe izvoditi ručnim pomicanjem i istezanjem zahvaćenih mišića.
Još jedna mogućnost liječenja za one koji žive s paralizom je radna terapija. Ova vrsta terapije osmišljena je da pomogne pacijentu u normalnim svakodnevnim aktivnostima. Radni terapeut je opremljen za obuku pacijenata na kreativne načine kako bi se pobrinuli za sebe kada su motoričke vještine ugrožene. Radna terapija može biti glavni ključ u pomaganju pacijentu da razvije samopouzdanje, kao i određeni stupanj samodostatnosti.
Korištenje proteza ili udlaga može pomoći nekim pacijentima s hemiplegijom da vode pokretljivije živote. Uz druge mogućnosti liječenja, ovi uređaji mogu pomoći nekim pacijentima da samostalno hodaju. Uz ovu vrstu liječenja obično se koriste lijekovi za smanjenje mišićnih grčeva.
Kirurška intervencija je često potrebna za ove bolesnike. Ovisno o vrsti ozljede, možda će biti potrebno postaviti šipke u leđa kako bi se kralježnica stabilizirala. Također je u nekim slučajevima potrebno umetnuti cijevi koje će pomoći u tjelesnim funkcijama kao što su hranjenje ili disanje. Iako ovi tretmani ne čine ništa u liječenju paralize, mogu produžiti život pacijenta dok se istražuju druge mogućnosti.
U najtežim slučajevima koji uključuju paralizu, nikakvi medicinski tretmani ne mogu pomoći pacijentu da živi normalnijim ili produktivnijim životom. U tim slučajevima liječenje uključuje produljenje života što je humanije moguće. Posebnu pozornost treba posvetiti izbjegavanju dekubitusa, koji se obično razvijaju zbog nedostatka kretanja. Ako se ne liječe, ove rane mogu dovesti do infekcija opasnih po život.