Troškovi istraživanja i razvoja (R&D) ulaganja su u budućnost tvrtke ili cijele nacije. Zajedno, ova dva segmenta gospodarstva — korporacije i vlada — predstavljaju većinu napretka u istraživanju i razvoju diljem svijeta. Tvrtke u industrijama, uključujući farmaceutsku i tehnološku, obično određuju postotak svoje dobiti za troškove istraživanja i razvoja. Ta se sredstva koriste za razvoj i nadogradnju proizvoda i usluga. Vlada primjenjuje istraživanje i razvoj na poboljšanja životnog standarda, svemirskih programa, nacionalne sigurnosti i vladine politike, a troškovi ovise o gospodarskom rastu u zemlji.
Većina tvrtki troši minimalni postotak dobiti na troškove istraživanja i razvoja, ali farmaceutske i tehnološke korporacije obično troše više. U farmaciji je često potrebno mnogo godina i veliki novac da se jedan novi lijek uvede na tržište, a još uvijek nema jamstva da će lijek odobriti regulatori. Također, nestaje patentna zaštita za uspješne lijekove, što konkurentima omogućuje stvaranje generičkih verzija istog lijeka. Kako bi kontinuirano razvijale nove lijekove, farmaceutske tvrtke zapošljavaju tisuće ljudi i svake godine troše ogromne količine novca na istraživanje i razvoj.
Tehnologija koju su razvile softverske i poluvodičke tvrtke zastarijeva brže nego u većini drugih industrija, čineći tehnologiju divom u potrošnji na istraživanje i razvoj. Budući da se tehnologija može univerzalno usvojiti, tehnološke tvrtke ponekad predaju poslove istraživanja i razvoja izvan obale u druge zemlje kako bi uštedjele na troškovima. Kina i Indija imaju visoko razvijene tehnološke industrije. Za neke globalne tehnološke tvrtke sa sjedištem u SAD-u manje je skupo prepustiti poslove istraživanja i razvoja, posebno Indiji, koja ima niže plaće od Kine.
Vlade troše novac na istraživanje i razvoj kako bi poboljšale socijalnu skrb u naciji. U SAD-u, glavni izvođači koje je angažiralo Ministarstvo obrane troše milijarde američkih dolara godišnje na nabavu obrane. Ovim izvođačima je dopušteno prijaviti razumne troškove istraživanja i razvoja kao neizravne troškove, te stoga nadoknaditi veliki postotak tih troškova.
Ovisno o računovodstvenom standardu kojeg se zemlja pridržava, troškovi istraživanja i razvoja različito se obračunavaju u cijelom svijetu. U SAD-u, gdje su Općeprihvaćeni računovodstveni standardi (GAAP) norma, svi razumni troškovi povezani s istraživanjem i razvojem knjiže se kao trošak kada nastanu. Standardi za zemlje koje koriste međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) su stroži. Tvrtke sa sjedištem u zemljama koje koriste MSFI ne mogu prijaviti nematerijalnu imovinu, na primjer softversku licencu, kao trošak istraživanja i razvoja osim ako nisu ispunjeni određeni kriteriji.