Histerija je vrsta mentalnog poremećaja koji se kod nekih ljudi razvija u trenucima ekstremne tjeskobe, a za ovo stanje mogu postojati različiti pojedinačni uzroci. Neki od češćih uzroka histerije uključuju seksualne poremećaje, strah ili intenzivnu razinu stresa. Medicinska stanja koja utječu na mozak, poput epilepsije, mogu kod nekih ljudi dovesti do histerije. Neke studije sugeriraju da je histerija često nasljedno stanje, iako to nije uvijek slučaj. O svim pitanjima ili nedoumicama o individualiziranim uzrocima histerije treba razgovarati s liječnikom ili drugim medicinskim stručnjakom.
Seksualni poremećaji su među najčešće prijavljenim potencijalnim uzrocima histerije. Može biti uključena seksualna represija ili eksces. Oni koji se bore sa seksualnim mislima ili željama koje se smatraju društveno perverznima posebno su osjetljivi na napade histerije. Postoji značajan broj adolescenata s dijagnozom histerije u kulturama koje na masturbaciju gledaju kao na zlo ili grešno.
Intenzivan stres ili strah su među mogućim uzrocima histerije. Osoba koja nije u stanju emocionalno se nositi s normalnim životnim promjenama kao što su brak, razvod ili smrt izložena je riziku od razvoja histerije, osobito ako postoje drugi temeljni mentalni ili emocionalni problemi. Ozbiljni strah od odgovornosti ili neuspjeha također je potencijalni uzrok histerije.
Vjeruje se da je genetika ili nasljeđe uzrok histerije u nekim slučajevima. Iako stvarna genetska veza s histerijom nije pronađena, studije su pokazale da neke obitelji imaju nerazmjerno velik broj članova kojima je dijagnosticiran ovaj poremećaj. Neki stručnjaci smatraju da je to više stvar okoliša nego genetike, jer izloženost nervoznim ili paranoidnim članovima obitelji može utjecati na emocionalne reakcije osobe na promjene koje život donosi.
Traumatski životni događaji ili prirodni procesi bolesti dodatni su uzroci histerije. Tjelesna ili emocionalna trauma, osobito u mladoj dobi, povećava rizik od razvoja histerije kod onih koji su emocionalno osjetljivi na ovaj poremećaj. Bolesti poput epilepsije, demencije ili prisutnosti tumora na mozgu mogu povećati šanse za histeriju.
Liječnik ili terapeut obično će uzeti detaljnu obiteljsku anamnezu kada pokušava utvrditi točne uzroke histerije u pojedinoj situaciji. Kombinacija lijekova i terapije razgovorom obično se preporučuje u liječenju histerije, ovisno o temeljnom uzroku. Ako se utvrdi da je uzrok tjelesna bolest, prema potrebi se liječi pojedinačni proces bolesti.