Različiti uzroci natečenog trbuha mogu biti očiti ili ne tako očiti. Prejedanje, crijevni plinovi i trudnoća očiti su razlozi natečenog trbuha. Drugi uzroci koji nisu toliko česti i koji bi mogli biti ozbiljni mogu uključivati sindrom iritabilnog crijeva, kongestivno zatajenje srca, akutno zatajenje jetre, tuberkulozni peritonitis i rak želuca. Stanja koja se mogu dodati tom popisu su crijevni paraziti, žučni ascites, ascites u mokraći, peritonealne adhezije, karcinom debelog crijeva i primarni mezoteliom. Žene ponekad imaju natečen trbuh tijekom predmenstrualnog sindroma (PMS) i ako imaju ciste na jajnicima ili miome maternice.
Jedan od uzroka natečenog trbuha je infestacija parazitima. To je često krivac za oticanje kod teško pothranjenih osoba koje pate od invazije parazita. Treba imati na umu da čak i ljudi koji imaju puno hrane mogu biti pothranjeni ako ne jedu dijetu koja im osigurava potrebne hranjive tvari. Natečeni trbuh se također može nazvati natečenim trbuhom, natečenim trbuhom ili natečenim trbuhom.
Neki su uzroci ovog stanja uzrokovani štetnim prehrambenim navikama, a drugi su rezultat osnovnog zdravstvenog stanja. Primjerice, mnogi ljudi pokušavaju poboljšati svoje zdravstveno stanje konzumiranjem više voća i povrća, ali primjećuju da na kraju imaju nelagodu i natečen trbuh. To obično izazivaju navike poput jedenja voća i povrća u istom obroku, što općenito nije dobro za pravilnu probavu. Drugi pokušavaju ojačati svoje zdravlje povećanjem unosa hrane bogate vlaknima. Crijevni plinovi koji rezultiraju natečenim trbuhom često nastaju kada žitarice nisu pravilno kuhane ili nisu naslijeđe.
Iako većina uzroka nadutog trbuha nije pokazatelj zdravstvenog problema opasnog po život, dobro je razmotriti druge znakove i simptome koji bi mogli pratiti nadutost. Na primjer, bilo koja vrsta boli u trbuhu, visoka temperatura, nemogućnost jesti ili piti nekoliko sati i proljev su razlog za zabrinutost. Neobjašnjiv umor, osjetljivost u trbuhu i svi drugi znakovi ili simptomi koji prate oteklinu trebali bi potaknuti konzultacije s medicinskim stručnjakom. Liječnik će se raspitati o ovim i drugim znakovima i simptomima te će na temelju odgovora odrediti koje medicinske i laboratorijske pretrage je potrebno obaviti za postavljanje dijagnoze.