Postoji dosta horor žanrova koji se mogu naći u književnosti, filmu, televiziji, poeziji i drugim oblicima zabave ili medija. Mnogi od ovih žanrova se na određene načine preklapaju, često se bave sličnim temama ili koriste slične elemente za rješavanje različitih užasnih pojmova. Neke od najčešćih vrsta horora su priče o čudovištima ili nadnaravnim, gotički horor i psihološki horor. Drugi uobičajeni horor žanrovi uključuju horor tijela, horor krvi ili prskanja i vanzemaljski horor.
Budući da je sam horor žanr književnosti ili pripovijedanja, mnogi se horor žanrovi mogu promatrati kao podžanrovi ili različiti aspekti cjelokupnog žanra samog horora. Općenito, horor priče imaju za cilj potaknuti osjećaj straha, gađenja, straha ili tjeskobe kod publike. To se obično postiže suočavanjem gledatelja ili čitatelja sa scenama, likovima i idejama koje većina ljudi smatra uznemirujućim ili reprezentativnim za teme i koncepte s kojima se ljudi obično ne žele suočiti ili uzeti u obzir. Mnogi horor žanrovi su u konačnici načini na koje se nepoznato koristi za izazivanje straha ili panike kod publike.
Jedan od najčešćih horor žanrova je priča o čudovištima ili nadnaravnoj. Ove priče često koriste natprirodna ili nemoguća stvorenja kao što su vampiri, vukodlaki, vukovi, zombiji i druga bića iz folklora ili legendi kako bi potaknuli strah kod publike. Gotički horor je oblik horor pripovijedanja u kojem su okruženje i okruženje važna značajka unutar priče, često koristeći postavku za stvaranje cjelokupnog osjećaja straha ili predosjećanja. Psihološki horor je vrsta horora u kojem su radnja ili pojmovi koji su neugodni unutar priče uglavnom psihološke prirode, često se bave ludošću i uobičajenim strahovima među ljudima.
Postoje i neki horor žanrovi koji su mnogo više fiziološke prirode. Body horror je žanr u kojem se samo ljudsko tijelo koristi kao primarni uređaj kojim se publika suočava s strašnim. Ove priče mogu uključivati transformaciju ili sakaćenje tijela kao način da se odrazi urođeni strah od smrti ili gubitka kontrole. Horor od krvi ili prskanja donekle je sličan, iako se često fokusira na jezive detalje koje mnogi ljudi smatraju odvratnim ili neugodnim.
Za razliku od njih, izvanzemaljski horor obično koristi elemente daleko izvan čovječanstva kako bi uveo užasne koncepte, koji često odražavaju beznačajnu ulogu čovječanstva unutar većeg kozmosa. Survival horror je relativno nov oblik horora, ili je barem naziv za njega prilično nov. U ovoj vrsti horora, borba za preživljavanje u surovom okruženju često je pozadina na kojoj se povlači granica između ljudskog i neljudskog djelovanja, koristeći katastrofalne situacije za razmišljanje o prirodi ljudske rase i onome što su ljudi sposobni učiniti da preživjeti.
Mnogi horor žanrovi nazvani su po popularnim autorima koji su napisali ili kreirali priče tog tipa ili su povezani s njima. Clive Barker, na primjer, često koristi horor tijela ili prskanja s nadnaravnim elementima kako bi čitatelja natjerao da se suoči s užasnim; mnogi bi ljudi opisali slična djela uspoređujući ih s Barkerom. Edgar Allen Poe poznat je kao majstor gotičkog horora, često i s natprirodnim temama, a priča slične tematike mogla bi se opisati usporedbom s Poeom. “Lovecraftov” horor, po uzoru na djela HP-a Lovecrafta, često se bavi nadnaravnim i izvanzemaljskim, koristeći te elemente za pričanje psiholoških priča u kojima ljudi često gube razum nakon što se suoče s nedokučivim i nespoznatljivim bićima izvan naše stvarnosti.