Amniocenteza je prenatalni test koji je dizajniran za prepoznavanje kromosomskih abnormalnosti u bebe koje mogu dovesti do urođenih mana ili ozbiljnih razvojnih problema. Zahvat se preporuča ženama starijim od 35 godina, jer imaju veći rizik od rađanja djece s kromosomskim defektima, iako svaka žena može zatražiti amniocentezu, uz ostale prenatalne pretrage. Postoje neki rizici za amniocentezu koje treba razmotriti prije nego što se upusti u zahvat, a dobar liječnik će o tim rizicima razgovarati s pacijentom prije početka. Roditelji se mogu zamoliti da potpišu obrazac u kojemu su potvrdili rizike amniocenteze prije nego što se postupak provede.
Kada se provodi amniocenteza, igla se uvlači u abdomen kako bi se prikupio mali uzorak amnionske tekućine. Pacijent može dobiti malu injekciju za otupljivanje, a postupak se obično vodi ultrazvukom kako bi se osiguralo da liječnik zna kamo ide. Uzorak tekućine se analizira u procesu koji može trajati nekoliko tjedana, ovisno o tome koji su testovi zatraženi. Postupak se provodi u drugom tromjesečju trudnoće, obično oko 15 tjedana. Čini se da je rizik od amniocenteze najveći u trudnoći kraćim od 14 tjedana.
Jedan od najvećih rizika amniocenteze je pobačaj ili prijevremeni porod. Statistike o ovom riziku variraju; mnoge studije provedene 1970-ih, na primjer, stavljaju rizik negdje oko jedan na 200. Međutim, studija u Sjedinjenim Državama iz 2006. godine pokazala je da bi rizik mogao biti čak jedan na 1,600. Čini se da iskusniji liječnici imaju nižu stopu pobačaja među svojim pacijentima, te je izvrsna ideja pitati liječnika o njegovom osobnom iskustvu s komplikacijama i pobačajima.
U nekim slučajevima, amniocenteza može uzrokovati infekciju unošenjem bakterija kroz mjesto igle u amnionsku vrećicu. To je prilično rijetko, ali može uzrokovati bol i grčeve ili naškoditi bebi. Još jedan od rizika amniocenteze je trauma bebe, koja može rezultirati fizičkim deformitetima. Primjena ultrazvuka uvelike smanjuje ovaj rizik, kao i rad s nadležnim liječnikom. Opasnost može predstavljati i curenje amnionske tekućine; iako je mala količina curenja normalna, treba je pažljivo pratiti kako bi se osiguralo da razina tekućine ne padne opasno nisko.
Jedan od manje poznatih rizika od amniocenteze je stanje poznato kao Rh inkompatibilnost. Ukratko, ovo stanje predstavlja sukob krvne grupe između fetusa i majke, zbog čega imunološki sustav majke napada fetus kao strano tijelo. Ako amniocenteza rezultira izmjenom krvi, kao što se može dogoditi kada se posteljica slučajno ubode, to može izazvati Rh odgovor majke. U idealnom slučaju, rizik od Rh kompatibilnosti će biti već identificiran i riješen; postoje neke preventivne mjere koje se mogu poduzeti za liječenje.