Bolest bubrega je stanje koje može zahvatiti muškarce i žene svih dobnih skupina, iako je najčešća kod osoba starijih od 60 godina koje pate od dijabetesa ili hipertenzije. Osobe s kroničnom bubrežnom bolešću obično pokazuju brojne fizičke simptome, poput problema s mokrenjem i bolova u donjem dijelu leđa. Mnogi ljudi osjećaju umor, mučninu i probleme sa spavanjem i koncentracijom. Osoba koja osjeti bilo kakve simptome bolesti bubrega treba odmah potražiti liječničku pomoć. Liječnik može postaviti ispravnu dijagnozu i preporučiti najprikladniji dugoročni plan liječenja.
Kronična bolest bubrega razvija se postupno tijekom vremena, a najranije simptome može biti teško identificirati. Rani simptomi bubrežne bolesti uključuju promjene u obrascima mokrenja, umor i umjereno oticanje oko stopala i gležnjeva. Ljudi u prvim stadijima bubrežne bolesti mogu mokriti češće nego inače, osobito tijekom noćnih sati. Mogu se osjećati umorno i nesposobni održavati redoviti raspored spavanja.
Kako bubrežna bolest napreduje, simptomi postaju uočljiviji. Pojedinci počinju osjećati značajnu nelagodu prilikom mokrenja, ako uopće mogu mokriti, a mokraća može izgledati vrlo tamna ili krvava. Bubrezi postaju manje učinkoviti u uklanjanju viška vode iz tijela i izbacivanju je kao otpad. Rezultat je značajno oticanje u donjim ekstremitetima i očima, gdje tkivo postaje pretjerano zasićeno viškom tekućine.
Simptomi koji se pojavljuju neposredno prije zatajenja bubrega uključuju ekstremni umor, mučninu, povraćanje, anemiju, svrbež kože i otežano disanje. Mnogi ljudi imaju problema s koncentracijom na zadatke i mogu postati dezorijentirani i vrtoglavi tijekom aktivnosti. Grčevi u mišićima, bol u donjem dijelu leđa, krhke kosti i glavobolja vrlo su česti simptomi kasnije faze. Ako se ne liječe, bubrezi se mogu potpuno zatvoriti, uzrokujući nepovratna oštećenja drugih unutarnjih organa i često rezultirajući smrću.
Osoba se treba obratiti liječniku čim primijeti bilo kakve simptome bolesti bubrega. Što se ranije otkriju problemi s bubrezima, to su veće šanse da ih pojedinac uspješno riješi. Liječnik bubrega, poznat kao nefrolog, može obaviti fizikalne preglede, kao i testove krvi i urina kako bi utvrdio prirodu poremećaja i odlučio o najboljim mogućnostima liječenja. Liječnik može propisati hormonske dodatke koji pomažu u sprječavanju pogoršanja anemije. Osoba koja je blizu potpunog zatajenja bubrega možda će morati proći dijalizu ili transplantaciju bubrega.