Gladovanje je stanje uzrokovano iznenadnim ili postupnim nedostatkom hrane. Simptomi izgladnjivanja mogu se pojaviti ubrzo nakon što je hrana prvi put uskračena, ali mogu napredovati različitim brzinama ovisno o tome koliko brzo je žrtva uklonjena iz svih izvora prehrane. Neki simptomi gladovanja su vidljivi, dok su drugi unutarnji. Izgladnjivanje se može dogoditi i dobrovoljno, kao u dijetama za ekstremno mršavljenje, ili nenamjerno, kao što je zlostavljanje ili jednostavna nedostupnost hrane.
Često su prvi simptomi gladovanja probavne prirode. Osoba ili životinja kojoj je iznenada uskraćena hrana osjećat će se vrlo halapljivo nekoliko dana, ali će tada polako do određenog stupnja moći zanemariti taj osjećaj. Bol u želucu se često brzo razvija, a zatim se može pretvoriti u probavne sindrome i sindrome povezane s otpadom, kao što je jak i bolan zatvor praćen nekontroliranim proljevom. Rani simptomi gladovanja uključuju nesvjesticu, slabost i vrtoglavicu. Žeđ se također može brzo povećati.
Simptomi gladovanja s vremenom postaju vidljiviji. Masne stanice na licu i oko očiju imaju tendenciju da se brzo rasprše, dajući žrtvi udubljeni ili udubljeni izgled. Koordinacija se može smanjiti, a jednostavni zadaci mogu postati teški. Tijelo polako postaje mršavo, iako stopala i šake mogu oticati od zadržane vode, uzrokujući edeme. Izgladnjela osoba ili životinja može osjetiti pojačane osjećaje hladnoće, jer tjelesna temperatura počinje brzo padati s dugotrajnim gladovanjem.
Interno, simptomi gladovanja počinju izazivati pustoš u tjelesnim sustavima. Razina u krvi pada i počinje se javljati teška anemija ili nedostatak željeza. Tijelo radi na zaštiti svojih najvitalnijih organa tako što proždire zalihe masnoća i mišića kako bi podržalo rad srca i mozga. Mentalna funkcija se smanjuje tijekom cijelog procesa jer je mozak stalno lišen potrebnih hranjivih tvari.
Kako stanje napreduje prema smrtnom ishodu, mentalni simptomi postaju ekstremniji. Mnoge žrtve padaju u kroničnu bezvoljnost, nesposobne se kretati čak ni za osnovne tjelesne potrebe. Neki počinju imati žive halucinacije i pate od zbunjenosti, vrtoglavice i živopisnih snova. Poduzima se određeno ritualno gladovanje kako bi se postigle te vizije, ali izgladnjela osoba mora se brzo vratiti njezi i hrani kako bi izbjegla smrt.
Žrtve koje umru od gladi obično to čine tako što dođu do srčanog zastoja. Kada se srce više ne može izdržavati tjelesnim resursima, nema izbora nego prestati funkcionirati. Neke žrtve padaju u komu nekoliko dana prije nego što se to dogodi.
Gladovanje je dugotrajna i brutalna smrt, obilježena ekstremnom nelagodom i gubitkom funkcija. Čak i oni koji taj proces poduzmu dobrovoljno, kako bi smršavili ili kao dio političke izjave, mogu pretrpjeti trajno oštećenje organa ili naštetiti metabolizmu. Ako se čini da osoba ili životinja pati od prisilne gladi zbog zlostavljanja ili nedostatka sredstava, važno je što prije obavijestiti nadležne službe za socijalnu skrb. Oni u uznapredovalim stadijima stanja ne mogu se jednostavno vratiti normalnoj prehrani, već ih medicinski stručnjaci moraju voditi natrag prema zdravlju.