Mnogi od simptoma
narcistički poremećaj ličnosti
relativno ih je lako identificirati. Oni uključuju prenapuhano mišljenje o sebi, želju i očekivanje stalne pohvale od drugih, nedostatak empatije prema drugima i sklonost oštroj kritici. Dodatne značajke ovog stanja uključuju maštanje o uspjehu i na kraju primanje priznanja drugih, zabrinutost ako posjed, izgled ili jastvo nisu savršeni, iskorištavanje drugih da bi dobili stvari i izrazito krhko samopoštovanje koje je obilježeno dubokim temeljnim samokritičnost i strah od srama.
Treba razumjeti da simptomi narcisoidnog poremećaja osobnosti predstavljaju spektar. Većina ljudi ima svoje trenutke pretjerane samokritičnosti ili grandioznosti, zavisti drugima ili krhkog samopoštovanja. One ne predstavljaju poremećaj, pod uvjetom da te stvari ne utječu stalno na odnose osobe s drugima ili sposobnost funkcioniranja u svijetu.
Jedno od područja gdje je to slučaj je kada se adolescenti procjenjuju na narcisoidni poremećaj osobnosti. Čini se da mnogi tinejdžeri imaju ovo stanje zbog svoje razvojne faze i temeljnog rada na formiranju identiteta odvojenog od skrbnika u ovom trenutku. Općenito, iako postoje iznimke, narcistički poremećaj osobnosti ne dijagnosticira se sve dok ljudi nisu u odrasloj dobi.
Simptomi ovog poremećaja imaju smisla kada se promatraju zajedno i mora se smatrati da proizlaze iz nemogućnosti individualnog održavanja snažne slike o sebi. Osobe s ovim poremećajem stalno gledaju na druge kako bi ih zrcalili ili pohvalili. Kada sami pokušaju ovaj proces, nedostaje im čvrsta temeljna uvjerenja o vlastitoj vrijednosti i umjesto toga nailaze na samokritiku.
Kako bi se odmaknuli od stalnog gađenja prema sebi, narcisi se usredotočuju na vanjske iskaze osobne vrijednosti, što bi moglo uključivati hvalisanje imovinom ili postignućima, traženje prijatelja samo među onima koji će im se diviti, ili kažnjavanje drugih zbog toga što imaju ili su manje. Izražena mišljenja o sebi često su precjenjivanje važnosti ili talenta koji dovode do nerealnog i neopravdanog hvalisanja. Veličanstvenost i hvalisanje mogu izazvati najveću zbrku jer te stvari zvuče kao visoko samopoštovanje, ali one zapravo predstavljaju suprotnost i pokušaj su navesti druge da ne vide srž niskog ja koji je izvor vječnog srama.
Određeni simptomi ovog poremećaja osobnosti dodatno blokiraju ljude s puta stvarnih odnosa s drugima. Mnogi se narcisi vjenčaju, a ponekad i vjenčaju s drugim narcisoidima, što stvara stalno zrcaljenje između para. Djeca koja se pojave na ovoj slici mogu se tretirati kao nagrade, a ako se ostvare, mogu dobiti naklonost narcisoidnih roditelja, ali samo ako zadovoljavaju roditeljske standarde.
Vjerojatno najnedopadljiviji simptomi narcističkog poremećaja osobnosti su sklonost da nema empatije prema drugima te da se ljudi koriste i iskorištavaju za osobnu korist. Netko s ovim stanjem mogao bi glumiti duboko prijateljstvo s drugim kako bi dobio promaknuće na poslu ili bi mogao izgubiti zanimanje za prijatelja koji iznenada ima životne probleme i čini se da mu treba suosjećanje. Narcizam u konačnici predstavlja nerazumijevanje pripadnosti ostatku ljudske rase, pa je suosjećanje s njim nemoguće. Sve dok se osoba s ovim poremećajem ne liječi, izvana je posebna, elitna i drugačija, a iznutra je toliko užasno nedostojna da nikada ne može ili biti dovoljna da sakrije svoj sram. Na oba pola, on je sam s malo stvarne bliskosti s drugima.