Jedan od ključnih simptoma paranoje je čvrsto uvjerenje da drugi ljudi namjeravaju nanijeti štetu pacijentu, praćeno nedostatkom povjerenja u druge ljude. Netko s paranojom je u stanju trajne zablude, s uvjerenjima koja se ne mogu poljuljati, unatoč brojnim dokazima koji govore suprotno. Jedan od velikih problema u liječenju paranoje je taj što može biti teško navesti pacijenta da ode na terapiju ili pronaći prihvatljivog terapeuta, zbog duboko ukorijenjenih uvjerenja da svi žele uhvatiti pacijenta, pa stoga nisu vrijedan povjerenja.
Paranoja može imati veliki broj oblika. Neki ljudi imaju klasičnu paranoju progona, u kojoj vjeruju da su u opasnosti od svih ostalih. Drugi mogu imati parničnu paranoju, u kojoj stalno pokušavaju tužiti ljude ili prijete ljudima tužbom zbog uočenih prekršaja, ili mogu patiti od reformatorske paranoje, koju karakterizira uvjerenje da pacijent treba ispraviti ponašanje i uvjerenja drugih. Postoji niz drugih oblika paranoje, od kojih se svi vrte oko temeljnog uvjerenja za koje pacijent vjeruje da je istinito, iako nije, a simptomi paranoje su obično slični, bez obzira na oblik.
Nepovjerenje je obilježje paranoje. Netko tko pati od paranoje vrlo je defenzivan, ponekad do te mjere da je agresivan, i može stalno preispitivati motive drugih. Čak i ako se ljudi na površini čine bezopasnim, paranoični pacijent vjeruje da jednostavno pokušava uljuljati pacijenta u osjećaj samozadovoljstva, a pacijent će zbog toga ostati na oprezu. Ostali simptomi paranoje mogu uključivati osjećaj društvene izolacije uzrokovan dijelom pacijentovim obrambenim i sumnjivim ponašanjem, te nedostatak humora.
Paranoični pacijenti su također preosjetljivi. Povremeni komentari ili bezazlene izjave osobe s paranojom doživljavaju kao osobne napade ili uvrede, zbog čega je ekstremna osjetljivost jedan od karakterističnih simptoma paranoje, uz dijagnostički kriterij. Početak simptoma obično je postupan kako zabluda postaje sve dublje ukorijenjena i kako se pacijent susreće s protivljenjem, zabrinutošću ili zbunjenošću koji učvršćuju pacijentovo uvjerenje da nitko na svijetu nije siguran ili vrijedan povjerenja.
Budući da osobe s paranojom vjeruju da im drugi ljudi namjeravaju nanijeti štetu, kada se prepoznaju simptomi paranoje, nije nužno dobra ideja skrenuti nečiju pozornost na njih ili tjerati nekoga da potraži terapiju ili pomoć. Paranoični pacijent će ove dobronamjerne pokušaje shvatiti kao neprijateljske prijetnje. Može pomoći konzultirati stručnjaka za mentalno zdravlje za savjet o ophođenju s nekim tko bi mogao imati paranoju.