Mnogima se Xanax® propisuje zbog anksioznih ili paničnih poremećaja, a lijek se pokazao vrlo učinkovitim kao kratkotrajno liječenje. Međutim, Xanax® također može biti vrlo stvarajući naviku, a studije sugeriraju da pacijent može postići razinu tolerancije dovoljno visoku da izazove odvikavanje od Xanaxa za samo 4-6 mjeseci. Čak i ako su doze dobro unutar standardnih terapijskih granica, otprilike 1 do 2 miligrama dnevno, odvikavanje i dalje može biti fizički i emocionalno bolno kao da ovisnik uzima mnogo veće rekreacijske doze. Uobičajeni simptomi odvikavanja su napadi panike i tjeskobe, lupanje srca, vrtoglavica, ponavljajuće noćne more, nesanica, jake glavobolje i depresivne misli.
Poteškoća s povlačenjem lijeka Xanax® leži u prirodi samog lijeka. Za razliku od nekih drugih često propisanih lijekova protiv anksioznosti i paničnog poremećaja, Xanax® se ne može naglo prekinuti niti se može prestati uzimati. Nekoliko pacijenata koji redovito uzimaju Xanax® moglo bi se odlučiti jednog dana prestati uzimati kao oblik samodetoksikacije. Umjesto toga, doza se mora vrlo postupno smanjivati, a često će obučeni medicinski stručnjak koristiti lijekove kao što su Tegretol® ili Klonopin® kako bi zamijenili Xanax® dok se pacijent polako detoksificira. Ovaj proces detoksikacije može potrajati nekoliko mjeseci, a pacijent će često osjetiti simptome ustezanja, kao što su jaki napadi panike popraćeni valungima i hladnoćama. Ako pacijent pokuša prestati s Xanax® “hladnim puretom”, on ili ona također mogu doživjeti vizualne halucinacije i osjećaj nepovezanosti s vanjskim svijetom. Pacijent koji se detoksira također se može osjećati fizički slabo i letargično.
Neki ljudi također doživljavaju ozbiljne promjene raspoloženja tijekom odvikavanja od Xanaxa, zajedno s opsesivnim mislima o smrti ili seksualnosti. Prijatelji i rođaci možda nisu ni svjesni mnogih od ovih nuspojava, budući da pacijent koji doživljava apstinenciju može izgledati fizički normalan, ako je možda u oslabljenom stanju. Mnogi od težih simptoma su psihološke prirode, kao što su nemogućnost koncentracije, povećan ili smanjen seksualni nagon i opći strah od gubitka razuma ili ludila. Također mogu postojati psihosomatski osjećaji da igle zabijaju u udove ili bube koje puze po njegovoj ili njezinoj koži. Osjećaj suhih usta ili nemogućnost gutanja također su prijavljeni kao simptomi povlačenja lijeka Xanax®.
Lijekovi protiv anksioznosti kao što je Xanax® nisu razvijeni za dugotrajno liječenje paničnih ili anksioznih poremećaja. Pozitivni učinci Xanaxa imaju za cilj pružiti korisnicima približan život bez tjeskobe ili panike. Nakon nekoliko mjeseci liječenja, pacijent bi trebao biti u mogućnosti smanjiti uzimanje lijeka i koristiti druge metode kako bi kontrolirao svoju anksioznost ili simptome panike. Brojni ljudi, međutim, postaju fizički i psihički ovisni o lijekovima kao što je Xanax®, i zato je važno da stručnjaci za mentalno zdravlje pažljivo prate napredak pacijenta dok su na Xanaxu® i propisuju najnižu učinkovitu terapijsku dozu. Kada pacijent pokaže značajno poboljšanje u svom općem stanju, primjenu lijeka treba pažljivo i metodično smanjivati kako bi se izbjeglo povlačenje lijeka Xanax®.